Eko odred Rab

Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini

Utorak, 29 Srpanj 2014 18:58

Đuro Tomljenović, junak našeg doba

Đuro ove godine, iznanađujuće otvoreno, daje pregled stvarnog stanja hrvatskog turizma. Nije pristao staviti ružičaste naočale, nego je odlučio pokazati i ukazati na stvarne ljepote, stvarne probleme, stvarno stanje. A sve kako bi pokušao pronaći prave odgovore na neka ključna pitanja za budući turistički razvoj.

Ovogodišnji ljetni editorijal izrazito je kritičan prema hrvatskom turizmu, ali objektivan. Kao malo tko u hrvatskim medijima, s rezignacijom progovara o nekretninskom mešetaranju duž obale, sveopćoj komercijalizaciji, padu kvalitete ponude, neselektivnom prihvaćanju globalnih trendova, neusklađenosti zahtjeva građevinskih lobija prema tradiciji i prostoru...

Za jednu od prvih emisija u kojima se bavi temom devastacije i betonizacije u kontekstu turističkog razvoja (8.7.2014.), odabrao je upravo otok Rab za domaćina. Dok reporter raspravlja o neodrživom razvoju i šteti koju je divljačka apartmanizacija prouzročila, vrte se slike Palita, Lopara, Banjola, Barbata...

Možda ovako, kada dolazi iz usta poznavatelja širih prilika, stvar dobije na težini, makar je to nedohvatljivo našim ljudima i političarima. Zaglupljeni lokalni vlastodršci nisu sposobni uvidjeti stvarne probleme, niti ih znaju riješiti. Sustav koji je izgrađen na iskorištavanju i uništavanju resursa, ne mogu izliječiti oni ljudi koji su u takvom sustavu najviše i prosperirali. Tko ima više vremena čekati, da ti ljudi biološki nestanu, kako bi se stvari promijenile?

"Hrvatska doživljava drugi val prisvajanja društvenih resursa. To je najevidentnije na jadranskoj obali - kod prisvajanja nekretnina, kod pretvaranja područja iz poljoprivrednog u građevinsko, projekata poput nekretninskog na Srđu, Muzil, Sućuraj, Ugljan, Šolta ili Brijuna Riviera. Istodobno, zadnjih godina, ljudi u nas doživljavaju neku vrstu otrježnjenja i sve im je jasnije da je nužno zaštiti zajednička dobra te su sve brojniji pozivi nužnosti zaštite zajedničkih resursa kao središnje i prioritetno političko pitanje za zemlju.

Inače, projekti o kojima govorim, pravi su primjer deformiranog razvojnog modela zemlje. Sve vlasti do danas, uz tek nijansirane razlike, zalagale su se za neograničeni rast, za što više profita, bez obzira na posljedice.

Političari i investitori, nametnuli su nam viziju razvoja, koja u velikoj mjeri isključuje građane. Istodobno, ljudi su zbunjeni, pritisnuti krizom, nezaposlenošću... Raduju se najavama novih investicija.

Ispada, da kad se bunite protiv apartmanizacije pod krinkom golfa, da ste i Vi protiv razvoja. No je li tako? Ljudi su u kreditima, u nezavidnom egzistencijalnom položaju, pa pozdravljaju svaku naznaku priljeva velike količine novca, vjerujući da će i njima biti bolje. Pritom zaboravljaju, ili izbjegavaju, uostalom kao i vlast, postaviti pitanje - kamo nas vodi takav razvoj?

Naime, razvojni scenarij koji nam se nameće podrazumijeva potpuno iskorištavanje resursa, ostavljanje duga budućim generacijama, konkurenciju i smanjivanje kvalitete života lokalnih zajednica.

Razvoj je potreban, no pitanje je, kakav? I kakve posljedice ostavlja po prirodu, za resurse, ali i prosječnog građanina. Razvitak turizma ne smije nikada biti sam sebi svrhom, nego treba predstavljati sredstvo za ostvarivanje viših gospodarsko-političkih, društveno-političkih i drugih ciljeva.

Ne zanima nas dakle, kvantitativan razvoj turizma - sve više kreveta, noćenja i prihoda, nego cjelokupni poslovni rezultat. Uzimajući u obzir i troškovnu stranu. Turizam je samo jedan od sredstava za ostvarenje postavljenih ciljeva.

Turizam nije a priori, uspješniji od drugih aktivnosti u sektoru industrije, obrta ili poljoprivrede, kako mu se u praksi često zna pripisivati. Detaljni izračun troškova i koristi kod svake planirane turističke mjere trebao bi dovesti turističke radnike do novog, cjelovitog gledišta i boljih pronicanja u postavljenu problematiku. On treba spriječiti daljnje prekomjerno iskorištavanje predjela za odmor i gradnju novih objekata bez jasnog poimanja posljedica takvih djelovanja.

Turizam se do sada predstavljao kao vrlo uspješan instrument regionalne razvojne politike u uravnoteženju devizne platne bilance. To je dovelo do eksplozivnog rasta te djelatnosti. Gradili su se hoteli, infrastruktura, kuće za odmor, velik dio toga rasta nije proistekao iz djelovanja tržišta, nego se uvelike izvodio iz netržišnih djelovanja građevinskih i lokalnih lobija.

Na žalost, povećana ponuda donosi pad cijena, pa tako turizam prijeti drugim gospodarskim granama. Dohodak, profit, korist, počet će se uvećani vraćati u visokorazvijene emitivne zemlje. A receptivne, tj. zemlje ili mjesta domaćina, početi će apsolutno i relativno zaostajati."

U emisiji 22.07., reportažu započinje sa susjednog otoka Krka, odakle još jedno pokušava javnosti predstaviti štetnost koncepta razvoja kakav je tamo u prisutan u jednakoj mjeri kao i kod nas. Apartmanizacija je univerzalna pojava, koja očito svima odgovara, dok ne počne pokazivati svoju mračnu stranu.

"Stoga više nego ikad, danas treba zahtijevati, da turistička politika više vodi računa, prije svega, o čovjeku. Ne pokuša li to i ostane li usmjerena na politiku rasta i zahtjeve investitora, prije ili poslije, suočiti će se s oblicima pobuna turista i pobuna domaćeg stanovništva protiv turista.

Istodobno, more i morski okoliš, od strateške su važnosti za Republiku Hrvatsku. Svjedoci smo sve većeg pritiska na naše uzmorje, prije svega širenjem naselja, neprimjerenim gradnjama, preopterećenjem obnovljivih morskih resursa itd. Samo od 1960. do 2000. evidentirano je višestruko, za oko 5 puta povećanje urbanizirane obale. Najavljuje se i intenzivno vađenje nafte i plina iz našeg podmorja. O tom pritisku na naše krajobraze, posebice gradnjom kuća za odmor, vila i apartmana za prodaju, možda je najbolji opis sve većeg nepovjerenja širokih krugova u pogledu procvata investicija izrekao jedan stanovnik našega otoka:

Stanovnici gradova grade tvornice. Zagađuju jezera, mora i zrak, a pretjeranom gradnjom više ili manje nagrđuju okolne krajolike i zarađuju mnogo, mnogo novaca. Onda počnu čeznuti za zelenim predjelima, gdje bi se mogli odmoriti, a koja bi smo mi za njih morali držati spremnima, što rado i činimo. Istodobno, dolaze k nama, grade vile ili kupuju stanove u apartmanskim naseljima koja koriste dva do tri tjedna čime nagrđaju naša mjesta i naš okoliš. Nešto nije u redu u tom poretku.

U turizmu se godišnje bilježi 7 milijardi eura procijenjene potrošnje, a više od milijarde potrošeno je na uvoz potrebnih roba i sredstava. Prodaje se Croatia Airlines, a da nitko nije analizirao kako u uspješnim turističkim zemljama surađuju zrakoplovni prijevoznik i turistička industrija. U Turskoj na primjer, 70% njemačkih turista dolazi turskim avionima i preko turskih agencija. Ili sjetimo se kako su nekada sjajno živili beogradski JAT i Aviogenex ili ljubljanska Adria Airways od prijevoza turista iz Europe na naš Jadran.

Brojevi su čudna stvar. 2008 imali smo godišnji rast BDP-a veći od 5 %. Jesmo li se tada razvijali i živjeli dobro? Od tada, u 6 godina, DBP je pao 15 posto. I s čežnjom čekamo vijest da rastemo barem 1% godišnje.

U turizmu već 10 godina rastemo, no imamo li zaista turizam kakav treba ovom narodu i ovoj državi? Turizam je u ovoj državi zadužen za optimizam, on je uspješniji od ostalih, no daje li koliko bi uistinu mogao? U proteklih 20-ak godina, hrvatskim turističkim predjelima, haračila je građevinsko-nekretninska industrija. Sada se ponovno najavljuje i inzistira na novoj gradnji. I to izvan mjesta i na nedirnutim predjelima, unatoč tome što je iskorištenost već postojećih hotela slaba. A krajolici sve više gube svoju vrijednost mjesta za odmor.

Pitate se, pa rade li investitori onda na svoju štetu? Naravno, ne. Jer nam pod krinkom razvoja i zapošljavanja nude ustvari gradnju malog hotela ili igrališta za golf, te veliko apartmansko naselje i brojne vile na kojima će ostvariti goleme, neoporezive ekstraprofite.

Dakle, kratkoročni probitak manjine i dalje pobjeđuje interese većine na prirodnom, turističkom i gospodarskom prostoru."

Đuro Tomljenović, "Turistička klasa"    

Pročitano 869 puta
Više u ovoj kategoriji: « Turistička klasa

Moglo bi zanimati

  • Zapisnik GV je naš Godot

    Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.

     

    Napisano Utorak, 16 Veljača 2016 18:59
  • PP naša je giljotina

    Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?

    Napisano Srijeda, 30 Prosinac 2015 08:25

Rekli su

  • Sve je u Hrvatskoj zdrobljeno, pretvoreno u zgode, u epizode, u djelovanje raznih interesnih grupa – u kojima se nadmeću pojedinci, svaki za svoj račun – i nema drugih mjerila i nema drugih ciljeva; samo se još trivijalne fraze patetično prikazuju kao nada nacije, da bi se izigrala dubina politike i veličina njezine uloge. To je ponašanje cinične i provincijski nemarne samodostatnosti: ona je za sebe uvijek i početak i kraj. - Vlado Gotovac