Eko odred Rab
Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini
U prilogu na dnu pronaći ćete prezentaciju o radnoj zoni Mišnjak, a naslovna slika iz prezentacije (slajd 7) je interesantna jer navodi projekte od interesa tadašnje gradske administracije, koje je Eko Odred prokazao kao neispravne i nezakonite. SDP-u treba priznati da uvijek ispune svoja obećanja, koja eto slučajnosti ponekad idu na štetu građana. Očito je već 2011. predviđeno da na području Mišnjaka dođe odlagalište otpada i kamenolom. Postavlja se pitanje nije li prema građevinskim tvrtkama i komunalcima išla neslužbena uputa da otpad voze u Radnu zonu s obzirom da su pretpostavljali kako će je tamo moći locirati legalno u kasnijem trenutku?
Sredinom godine Rabljane je uzbunila informacija da se na području Mišnjaka odvijaju radovi eksploatacije kamene rudače i da je značaj dio područja pokraj postojeće Radne zone Mišnjak zahvaćen iskopima novijeg podrijetla.
Radna ili poslovna zona Mišnjak još je jedan propali projekt u dugom nizu rapske esdepeovske hegemonije (na vlasti od 2000 do 2004, te iznova od 2008 do 2015, dakle isključiva odgovornost vladajućih čiji se mandat poklapa s radovima u poslovnoj zoni) koja je zbog svoje gluposti, privatnih uskih interesa i megalomanskih ideja trajno upropastila otok, ukrala mu budućnost (podsjetimo samo na prostorni plan iz 2004., kanalizacijski sustav, odnos prema D105 ili zračnu luku – pametnom dosta). Načelno kvalitetan projekt obilježio je nedostatak razvojne strategije zone, upumpavanje goleme svote novca u fiktivne radove i konstatno probijanje rokova. Tradicionalno, pred svake bi se lokalne izbore okupljali politički i gospodarski velemoćnici države i i otoka pa svečano otvarali radove po tko zna koji put i najavljivali dovršetak zone u najkraćem roku.
Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.
Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?
"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!" - Stjepan Gabriel Meštrović, unuk slavnog hrvatskog i jugoslavenskog kipara Ivana Meštrovića
