Eko odred Rab
Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini
Izrazito zanimljiva ljetna "Turistička klasa" na HRT-u, Đura Tomljenovića, iznova se bavi glavnim problemom hrvatskog turizma - betonizacijom, apartmanizacijom i komercijalizacijom prostora za odmor. Nekoliko smo emisija spojili u jednu epizodu dugu sat vremena, a ima tu i kadrova s Raba. Nadam se da će rapski turistički djelatnici, djelatnici gradske uprave, iznajmljivači, hotelijeri, poduzetnici te ostale javne i privatne osobe s otoka pogledati ovaj film, jer on daje dubinski i realan pregled nevaljatosti hrvatskog turizma, što proizlati iz neracionalne potrošnje prostora, a što je tako evidentno na našem otoku.
5.11., u 9 sati u velikoj vijećnici Grada Raba (opet u radno vrijeme!), održana je prezentacija od strane predstavnika hotelijerskog fakulteta i županije, a o temi tematizacije plaža na području otoka Raba. Bilo je govora o koncesioniranju plaža, oblicima njihove valorizacije, podjelama i sl., a uglavnom su se teme ticale nekih pravnih pitanja i prijedloga.
Đuro ove godine, iznanađujuće otvoreno, daje pregled stvarnog stanja hrvatskog turizma. Nije pristao staviti ružičaste naočale, nego je odlučio pokazati i ukazati na stvarne ljepote, stvarne probleme, stvarno stanje. A sve kako bi pokušao pronaći prave odgovore na neka ključna pitanja za budući turistički razvoj.
Kad god netko spomene Zakon o investicijama, gore navedene rečenice zvuče poput alarma. Golf, hoteli s pet zvjezdica, luksuzne vile i apartmani, aerodromi… nude se kao slamka spasa deindustrijalizacijom potpuno uništenoj Dalmaciji. Brižno gradeći kult investicija i Investitora kao spasitelja pokušavaju nas uvjeriti da je izgradnja još jednoj ili još boljeg, većeg i sjajnijeg hotela jedino moguće rješenje.
Sustavna devastacija otoka posljedica je loših zakona, nemarne administracije, nepostojanja ekoloških inicijativa i nasavjesti građanstva. U zaštiti hrvatske obale zakazala je država koja nije osigurala pravni i kontrolni mehanizam u zaštiti obale, loša lokalna politika te sami građani koji su, vođeni skučenim interesima, ugrozili svoj životni prostor. Nekadašnju perjanicu turizma – poznatih spomenika, bogate baštine, prirodnih ljepota – sunovratilo je urbanističko ludilo, a Rab je postao ogledni primjer promašene (nepostojeće zapravo) strategije razvoja i mana hrvatskoga turizma. Umjesto da se otok krene spašavati zabranama gradnje, pravilnim nadzorom i obnovom uništenih predjela otoka, slijepo hrlimo prema potpunom ekološkom (a onda i društvenom) kolapsu.
„Španjolska je jedna od zemalja gdje je investicijski balon u stanogradnji postao najizraženiji u posljednih pet godina. Pravi tsunami urbanizacije, betonski tsunami koji razara španjolsku obalu i otoke”, rekao je urbanist Ramon Fernandez Torres sa Sveučilišta u Madridu u dokumentarnom filmu Erwina Wagenhofera Let’s Make Money iz 2008. godine.
Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.
Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?
"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!" - Stjepan Gabriel Meštrović, unuk slavnog hrvatskog i jugoslavenskog kipara Ivana Meštrovića
