Eko odred Rab

Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini

Alternativa destrukciji otoka

Nakon što sam naveo negativna, gotovo pogubna, djelovanja naših ljudi na svoj otok (betonizacija, uzurpacija javnog dobra, nasipavanje ...

Drugih prilika neće biti - snažno za Most!

Procjenjujem da je u ovom trenutku podrška Mostu na nekih 20% birača. Iako priželjkujem 30, ne bih se iznenadio s 15 mandata. Tu brojku baziram na ...

Jedan otok, jedna betonska šetnica

U petak, 1.03.2013., održan je zbor građana mjesta Kampor, u Područnoj školi, uz prisustvo predstavnika gradske vlasti i javnih poduzeća. ...

Kako jednostavnim potezima onemogućiti dobre turističke priče i alternativne izvore preživljavanja na otocima

Htio sam pisati o toliko toga, ali nema potrebe za žurbom. Novi se problemi gomilaju, a stari ne rješavaju, pa će neke teme čekati godinama ...

Utorak, 04 Listopad 2016 18:26

Prostorni planovi su odraz neljudskog postupanja s budućnosti otoka i etičke truleži naših lidera

I. izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Općine Lopar, većini po volji, razumnoj manjini, po krivu, donose pregršt novosti, uglavnom, kako će vrijeme pokazati, žiteljima Lopara, ali i šire rapske zajednice - štetu.

Separatističke tendencije naših prvih susjeda ne dijelim kao ni razmišljanja većine tamošnjih mještana. Otok Rab nedjeljiva je geografska, povijesna, kulturna i demografska cjelina kojoj je isključivo osobno-financijski interes pojedinaca kumovao pri htijenju da se uspostavi kao zasebna općina. Prirodno zajedništvo Raba prepušteno je na upravljanje ljudima plitkog morala i upitne stručnosti, što je rezultiralo daljnjim produbljivanjem antagonizama, socijalnim propadanjem (beton i fina fasada ne mogu uljepšati stvarnu sliku) i nesuradnje naših dviju zajednica, a što je izraženo čak i najosnovnijim pitanjima kod kojih u normalnim uvjetima ne bi bilo nikakve dileme da ih i kako treba riješiti (primjer upravljanja Sorinjem). Ali opet, da na našoj strani nije bilo nekorektnosti i nesposobnosti u nekim pitanjima, da li bi odvajanje toliko priželjkivali...

Dvije općine, iako izrazito male zemljopisno i ljudski, nemaju objedinjenu razvojnu strategiju, upravu, turističku zajednicu, komunalne tvrtke, projekte pa tako ni prostorno planiranje. Jedino zajedničko, valjda jer ih je podjednako pregazilo vrijeme, jest da obje koriste prastaru, nedekvatnu hrvatsku osnovnu kartu, za izradu prostornog plana.

Lopar, kao i Grad Rab, nema sigurnu gospodarsku kralježnicu već se standard održava zahvaljući uspjesima turizma, a koji su kratkoga daha. Turistička monokultura stvorila je ovisnika o sebi, pa ako koja godina "podbaci" sustav će kolabirati. Da bi znali financijsku jačinu neke općine, potrebno je sagledati ukupnu zaduženost, što uključuje zaduženost jedinice lokalne samouprave i svih fizičkih i pravnih osoba na području iste. A tu bi, bojim se, podaci bili poražavajući.

Najveći dio stalno zaposlenih proizlazi iz javnih službi i poduzeća, što nije održivo stanje jer se time kupuje socijalni mir nauštrb razvoja. Financirajući glomazni (a neučinkoviti) javni aparat novca ponestaje za komunalne investicije, tako da se u Loparu ovih dana hvale počecima gradnje nove sportske dvorane, iako je to prva opipljiva veća investicija, pridošla tek nakon 10 godina i uz kreditiranje i rasprodaju općinske zemlje, slabašna kada sagledamo godišnje proračunsko stanje i koliko su prihodi, za tako malu općinu, iz godine u godinu - dobri. A kud bi bili da se ponešto sredstava povuče iz EU fondova, po čemu im u nezainteresiranosti naša samouprava parira. Ne bez razloga pretpostavljam, jer se tokovi tog novca vješto i detaljno kontroliraju.

Po mom skromnom mišljenju, baziranom na praćenju proračunskog trošenja i punjenja te uspoređujući s drugim hrvatskih općinama sličnih geogospodarskih značajki, općina Lopar je ostvarila loš rezultat po pitanju ukupnih investicija, a u odlukama se provlači puno netransparentnosti i grešaka. Postavlje se pitanje, nije li ovo upisivanje hoteljersko-kamperskih zona, koliko god bilo drastično, nepotrebno i traljavo, zapravo bacanje prašine u oči, kako bi se kroz ove "izmjene" na drugoj strani ubacilo pokoje i NEČIJE zemljište u građevinsko?

Fokus na ovakav oblik turizma ostavlja i demografske posljedice zbog odlaska ljudi koji smisao svog života ne vide u iznajmljivanju soba i ugostiteljstvu. Zato je Lopar, kao i Grad Rab, izvan ljetnih mjeseci mjesto duhova. Loparski pomidor je zapravo jedina pozitivna ekološko-turistička priča posljednjih godina, koja je opet proistekla iz sredsta komunalnog poduzeća jer nitko iz realnog sektora nema financijsku, ljudsku snagu i motivaciju da takvu alternativu brzoj zaradi u turizmu pokrene. Lopar ima sve predispozicije za uspješne takve i slične programe te bi trebao svoje napore usmjeriti u oživljavanje poljoprivrede, marikulture i stočarstva koji bi se integrirali u turističku ponudu, paralelno zaustavljajući sve aktivnosti koje narušavaju kvalitetu prostora i života - apartmanizaciju, betoniranja, transformacije krajolika i agresivna zadiranja u okoliš. Izgled prostora na granici Lopara i Drage, na koji se nadovezuje Konzumova "kašeta" ukazuje na potpuno pogrešan smjer razvitka, a to je samo jedan mali dio priče nebrige o zavičaju.

Krajolik je sirovina. Temelj opstanka i gospodarski pokretač turizma. Kada govorimo o "Lijepoj našoj" i našim prirodnim i turističkim adutima, prečesto se previđa pravo stanje u našim predjelima za odmor. Cijeli su se krajevi posljednjih godina promijenili do neprepoznatljivosti. Komercijalizacija slobodnih dobara pravi je posao turizma, a on na Rabu cvjeta! Kod ovakvog turističko-komercijalnog iskorištavanja krajolika dvije se stvari sve više zaboravljaju - prirodne ljepote jesu slobodna dobra, ali to ne znači da su neograničeno raspoloživa. Drugo, njihova kakvoća i privlačnost nisu zajamčeni za sva vremena. Pretjerano iskorištavanje vodi do trajnog oštećenja. Jednoga dana krajolik će postati preopterećen, priroda prenapregnuta. Ljudi će reći - kao u gradu! I sljedeće praznike provest će u nekom drugom netaknutom području koje na taj način i samo dolazi u dodir sa samouništavajućim razvojem.

Zašto bi gost dolazio na Rab, ukoliko taj Rab bude, nedajbože, jednoga dana, jednako izgledao, sa svojim vilama s bazenima, apartmanima, golf igralištima i silnim brojem hotela, poput nekog "mondenog" mjesta na španjolskoj, talijanskoj, grčkoj ili francuskoj obali? Zar neće radije ondje provesti svoj godišnji odmor (možebit jeftinije sa širim spektrom zabavne ponude), kada ionako ovdje više ne može imati jedinstven doživaljaj kakav mu je nekada priredio naš domaćin i naš ambijent? Kakva će biti naša komparativna prednost u odnosu na te zemlje, ako izgledamo jednako njima ili gore od njih?

I tu sada dolazimo do tog nakaradnog, šokantno lošeg, prostornog plana i još jedne veleizdaje interesa otočana, makar toga, jer iz rapske povijesti ne uče, nisu svjesni. Ali pretpostavljam da će ih hladan tuš obliti kada višak nekretnina na tržištu smanji vrijednost njihove, u koju su ulupali svaki višak eura dobiven u sve kraćoj i sve zahtjevnijoj sezoni. Kada investiciju u svoj smještaj ne mogu povratiti iznajmljivanjem jer je golema ponuda smještaja uzrokovala dumping cijena smještaja (a time raspad međususjedskih odnosa i suradnje). Kada rasprodaju djedovinu, po mizernoj cijeni, kako bi se održao privid visokog standarda, a poznato je da novac ispari u roku jedne generacije. Kada ne budu mogli pronaći drugi posao osim čuvara i spremačica vila stranaca, jer drugoga izbora na nekada domaćem, sada tuđemu terenu, ne budu imali. Takva nam je svima sudbina, jer neuki ljudi prostornim planovima (najjačim oružjem u upravljanju zajednicama), bez trunke poniznosti, znanja i skrupula definiraju gdje će se, kako i kome pogodovati.

Pa su tako bistri općinari raspravili, razdijelili i rasprodali svoju budućnost i na području svoje dosuđene i financijski osušene općine predvidjeli nove kampove, uređene plaže i hotele. Slijedom toga, u nekoj, njihovim idealima prilagođenoj i zamišljenoj budućnosti, na otoku Grguru bi trebao niknuti kamp (T3), na Golome otoku još jedan kamp (T3) i hotelsko naselje (T1). Na kopnu pak, u uvali Crikvena Dražica namijenjuje se prostor za T1 zonu koja se proteže do T3 zone trenutnog kampa Rta Zidine (što je rijetki primjer održivog kampiranja te se nadam da taj prostor neće pokleknuti pred naletima krupnog kapitala ili betona).

Na Golome otoku, po projekciji ovih izmjena prostornog plana, predviđen je kamp s 300 ležajeva i površine 3 hektara. Tik uz njega zona za hotel kapaciteta 100 postelja. Kapacitet kamp zone na Grguru iznosi 300 postelja. U uvali Crkvena dražica u Loparu planirana je zona T1 površine 20 hektara i 2200 ležaja! A to su samo novi dijelovi ne uzimajući u obzir povećanja trenutnih kapaciteta postojećih turističkih zona i građevinskih područja, što znači da će se kapacitet prihvata na području općine Lopar, kada i ako dođe do realizacije svih zamisli, povisiti za dodatnih 3000 ležaja. A već sada se žale da ne mogu "napuniti" postojeće objekte turistima!

Posebno se ističe širenje građevinskog područja prema Livačini, na zadovoljstvo vlasnika tamošnjih parcela, kojima će vrijednost zemljišta, tako blizu plaža, tako blizu prirodi, izrazito porasti. Ali ne trebamo im to zamjeriti, pa nismo mi ništa bolji. Zar nije jedan naš gradonačelnik, ne tako davno, prostornim prenamjenama priskrbio sebi i svojima značajnu financijsku koristi, istovremeno, a što sve jasnijim postaje, ostalima značajnu štetu. Povijest se ponavlja, a akteri na ovome škoju, uvijek iste želje i pozicije. Kratkoročni interes manjine nadvladava dugoročni interes većine.

Ima u tome prostornome planu puno nejasnih i bedastih simbola i crtica, planova i pustih želja, previše za ovu priliku. Previše za tako malu općinu. 

Rabljani, a i Loparani jesu Rabljani makar neki tvrdili drugačije, imaju tendenciju pogrešnog sagledavanja uzroka i posljedica postupaka. Turističku sezonu koja nije ispunila očekivanja smatra se lošom, makar bila na razini prijašnjih godina, pa se pitam nisu li očekivanja pretjerana? Nespjehu se ne priskače preispitujući razloge zašto je loše, već kako je učiniti "boljom", ali ne mijenjajući metode! 

Nismo dovoljno zaradili? Izgradimo još apartmana! Sezona ne traje dovoljno dugo? Izgradimo još apartmana! I tako iz godine u godinu, povećavaju se apetiti za širenjem i zgrtanjem ne uviđajući krajnji negativni efekt koji se može izraziti jednostavnom matematičkom formulom - previše smještajnih jedinica, a manji ili jednak broj gostiju = pad zarade mještana od turizma i pad dolazaka zbog uništenog ambijenta (tj. pad potrošačke moći novopridošlih gostiju kojima je takav ambijent i takva ponuda prihvatljiva).

Rab će uvijek biti sezonsko odredište, pa će tako i popunjenost tih silnih objekata biti fokusirana na centralni dio sezone, posebice u Loparu koji živi kupališni turizam. Lokalne tvrtke i pojedinci nemaju kapitala da ulažu u tako značajno velike objekte (nove hotele i kampove), pa se pitam kome i zašto se pogoduje? Razumno je očekivati da će upravo stranci biti u mogućnosti graditi objekte takvih kapaciteta, a ni hoteli se ne grade bez popratnih vila jer nisu samostalno isplativi. Na koji će način lokalna zajednica prosperirati ako se hoteli i kampovi izgrade primjerice na Golome ili Grguru? To mogu biti samo resorti, a to podrazumijeva da će gosti boraviti isključivo na tome mjestu, hraniti se tamo, uživati u blagodatima tamošnje klime i plaža, a najviše na što mještani Lopara u tome slučaju mogu računati su povremene brodske linije iz Lopara i izletnički brodovi. Pod uvjetom da vlasnik resorta sam ne osigura takve sadržaje, a vrlo vjerojatno je da hoće. Permanentnih radnih mjesta neće biti jer je takva priroda i struktura našeg turizma. S druge strane, pritisak na komunalnu infrastrukturu, koja je i ovako dotrajala po čitavom otoku, će se samo povećati kao i troškovi koji iz toga proizlaze. 

Jednostavno, čitava priča kao da je neosmišljena, bačena pred lakome ljude, koji su, i sami u bezizlaznim situacijama i opterećeni kreditima, spremni nekritički podržati svaku inicijativu koja ima predznak radnih mjesta. OBEĆANIH radnih mjesta, jer analize, koliko bi ovi i ovakvi projekti uistinu donijeli radnih mjesta, naravno, ne postoje.

Možda je vrijeme da napokon netko kaže istinu - da bi se Lopar spasio, a spasiti ga od tih kleptokratskih, pozicioniranih i instaliranih ljudi, uistinu treba, kao općinu ga treba ukinuti i pripojiti Gradu Rabu, kako bi ponovno ujedinjeni, zajednički, nemaćehinski, manirom dobrog i poštenog upravitelja, njegovali bolje odnose s ljudima i prirodom, sa svima podjednako dobro, osiguravajući održive prostorne planove i preduvjete razvoja zdravog gospodarstva. Posvećujući jednaku pažnju svim rapskim mjestima i zastupajući interese budućih generacija, kojima, ako se ovako neobazrivo nastavimo ponašati prema ograničenim resursima otoka, nećemo ništa prepustiti u naslijeđe.

Drugi bi se problem, pogrešnih ljudi na pravim pozicijama, mogao riješiti jednostavnim funkcioniranjem pravne države i najavljenog obećanja Mosta da osobe koje su osuđene za kaznena djela protiv službene dužnosti ili zloupotrebe položaja i ovlasti ne mogu ući na izborne liste. Dok je potonje obećanje realnije očekivati, ukidanje općina i županija, kako smo svjedočili pri najavi reforme javne uprave, neće proći tako glatko - posebice dok je na nacionalnoj razini glavna stranka koja i na lokalnoj, pa makar ovi polako gube svoje mecene i zaštitnike u višim sferama hrvatske politike.

Obruč se steže, a u očajnoj situaciji, ljudi su spremni na radikalne korake kako bi si popravili osobnu situaciju, bez obzira koliko pogrešno sredstvo bilo. Ovaj je prostorni plan još jedan dokaz tome.

 

Pročitano 3047 puta

Moglo bi zanimati

  • Zapisnik GV je naš Godot

    Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.

     

    Napisano Utorak, 16 Veljača 2016 18:59
  • PP naša je giljotina

    Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?

    Napisano Srijeda, 30 Prosinac 2015 08:25

Rekli su

  • "Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!" - Stjepan Gabriel Meštrović, unuk slavnog hrvatskog i jugoslavenskog kipara Ivana Meštrovića