Eko odred Rab

Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini

Alternativa destrukciji otoka

Nakon što sam naveo negativna, gotovo pogubna, djelovanja naših ljudi na svoj otok (betonizacija, uzurpacija javnog dobra, nasipavanje ...

Drugih prilika neće biti - snažno za Most!

Procjenjujem da je u ovom trenutku podrška Mostu na nekih 20% birača. Iako priželjkujem 30, ne bih se iznenadio s 15 mandata. Tu brojku baziram na ...

Jedan otok, jedna betonska šetnica

U petak, 1.03.2013., održan je zbor građana mjesta Kampor, u Područnoj školi, uz prisustvo predstavnika gradske vlasti i javnih poduzeća. ...

Kako jednostavnim potezima onemogućiti dobre turističke priče i alternativne izvore preživljavanja na otocima

Htio sam pisati o toliko toga, ali nema potrebe za žurbom. Novi se problemi gomilaju, a stari ne rješavaju, pa će neke teme čekati godinama ...

Utorak, 27 Rujan 2016 18:55

Zaljev Sv. Eufemije i presuda protiv Industrogradnje 94'

Željko Španjol, diplomirani inženjer šumarstva, sveučilišni profesor rapskih korijena, objavio je 1995. godine knjigu "Prirodna obilježja Raba". U knjizi se osvrće, među brojnih drugim temama vrijednima čitanja, na presudu riječkog suda u procesu "Sv. Eufemija protiv Industrogradnje",  tj. analizira uzroke, razloge i epilog tužbe Države protiv zagrebačke građevinske tvrtke "Industrogradnje", a koja je tada ilegalno nasipala građevinski materijal dobiven prilikom gradnje PC Mali Palit (popularno zvanim Šarengrad) u uvalu Sv. Eufemije. Čiji je projekt PC Mali Palit bio, koji je među ostalim, glavnim dijelom pridonio propadanju i gubitku urbane uloge starogradske jezgre, je poznato, kao što je poznato tko je i Industrogradnji dopustio uništenje zaljeva. Riječ je o istim ljudima koji su i kasnijih godina upravljali gradom, pa tako ostalim projektima koji su tu uvalu i taj Grad upropastili. U nastavku je poglavlje iz navedene knjige. Da li je ikada navedeni iznos novčane kazne plaćen i da li je bilo drugih pravnih posljedica za sve uključene za mene je nepoznanica, možda će neki od čitatelja dati noviju informaciju ili svoj sud?

Početkom veljače 1994. mogli smo pratiti veliku medijsku kampanju o tome kako je "Industrogradnja" zatrpala Uvalu sv. Eufemije. Novi list od 19.2.1994. iz pera Ivice Mikuličića o tome javlja:

"Uvala Sv. Eufemije na Rabu, Zajedničko pravobraniteljstvo i Okružni privredni sud iz Rijeke ući će u povijest hrvatskog sudovanja. Okružni privredni sud u Rijeci, kojim je predsjedao Krešimir Kuzle, jedan od najpoznatijih sudaca tog suda, prvi put u Hrvatskoj dosudio je da zagađivači prirode moraju platiti odštetu za ekološku štetu koju su svojom djelatnošću prouzročili okolišu. "Industrogradnja " iz Zagreba mora platiti Rabu 567 000 DM odštete zbog goleme ekološke štete što je počinila na sjevernom dijelu uvale Sv. Eufemije. Štetu mora platiti u roku od 15 dana - odlučio je Okružni privredni sud. To je samo dio troškova koji će "Industrogradnja" podmiriti jer je odlukom suda obavezna uvalu Sv. Eufemije očistiti od otpadnog građevinskog materijala koji je tamo nanijela...

Procjenjuje se da je otpadnim građevinskim materijalom zasuto između dvije i tri tisuće četvornih metara uvale... sa 5000 prostornih metara otpadnog građevinskog materijala. Pravna presuda još nije konačna. To je presuda suda prvog stupnja. Ukoliko osuđeni budu željeli o njoj će raspravljati i drugostupanjski sud.

Cijeli slučaj s pionirskom čak donkihotovskom uporošću pokrenula je mlada riječka pravobraniteljica Snježana Frković (op.a. danas zamjenica državnog odvjetnika RH) koja zastupa Zajedničko javno pravobraniteljstvo bivših općina Rab, Cres - Lošinj, Pag i Vrbovsko. Mnogi, čak i pravni znalci, odgovarali su je od pokušaja da nekog tuži i dokaže štetu na ambijentu, baš zbog nedostatka pravnih propisa provedbene namjene koji bi pokazali kakva je šteta na ukupni prostor.

Pravobraniteljica se ipak upustila u taj pravni pothvat smatrajući da i naši sudovi moraju popuniti kriterije europskih i svjetskih sudova o tome što je šteta na ambijentu i kojim se parametrima može mjeriti. Presuda riječkog suda pokazala je da je pravobraniteljica bila u pravu kad je inzistirala na tim europskim kriterijima. U slučaju "Sv. Eufemije protiv Industrogradnje" sud je utvrdio da su zagrebački građevinari tijekom 1989, 1990 i 1991. godine uvalu konstantno zasipali zemljom i otpadnim materijalom s gradilišta poslovnog prostora Mali Palit.

Tužba protiv Industrogradnje podnesena je u srpnju 1991. Zagrebački graditelji su se preko svojih zastupnika odmah usprotivili smatrajući da u njihovu postupku nema protupravnih radnji. Naprotiv, smatrali su da su učinili korist Rabljanima, tvrdivši da su zasipavanjem uvale kultivirali obalu i priobalje, dovodeći je u funkcionalno stanje za žitelje, a ukljanjajući močvarno tlo.

Predstavnici "Industrogradnje" posebno su se povezali na pismeni sporazum s Mjesnom zajednicom Kampor koja je dala pristanak za nasipavanje uvale. Međutim, sud je tijekom sudskog postupka, kroz izjave svjedoka i pregled dokumentacije, utvrdio da je Industrogradnja u uvalu nasipala veliku količinu otpadnog građevnog materijala prije no što je sklopila sporazum s mjesnom zajednicom. Tako je ustvari stvorila stanje "svršenog čina" i na kraju samo "ozakonila" svoje nelegalne postupke.

Takav izgovor sud ne priznaje i iz razloga što je "Industrogradnja" sporazum sklopila s mjesnom zajednicom iako je morala znati da mjesna zajednica nije kompetentna za davanje takvih ovlasti. Sud pri tom podsjeća da su zagrebački graditelji profesionalci koji obavljaju mnoštvo građevinskih radova i znaju da za takve zahvate u prirodi dozvolu mogu davati samo nadležni, a to je Republika Hrvatska. Sud je prihvatio mišljenje tužitelja i stručnjaka da je nasipavanjem u uvali ekološka ravnoteža narušena i ugrožena.

Što je najtužnije, smatra se da restauracija prostora u biološkom, a ni u estetskom smislu, više čak ni djelomično nije moguća. Poražavajuće su pretpostavke da će i nakon uklanjanja otpada biti potrebno čak nekoliko stotina godina da dođe do restauracije biološkog života na tom prostoru. Sud smatra da je došlo do trajne degradacije poremećaja prirodne ravnoteže i velike ekološke štete.

Ta presuda je bitna baš zbog postavljanja kriterija za buduće ekološke parnice."

Večernji list od 4.6.1994. iz pera V. Burudžije i B. Osima donosi o tom problemu pod naslovom "Industrogradnja - krivac i žrtva?" sljedeće:

"Čak i ako volite ptice, teško da ste čuli za "Ramsarsku deklaraciju". Možda zato što ju ni stara Juga, ni Republika Hrvatska nisu potpisale, za razliku od bezbrojnih drugih zemalja, kojima je zaštita okoliša i prirode bliža djelu. A, u Ramsaru, u Iranu, sada već davne 1973. godine, potpisan je dokument koji potpisnike obvezuje na zaštitu područja na kojima, bilo stalno, bilo povremeno, obitavaju ptice. U tom štivu iz Ramsara spominje se i "Sv. Eufemija Bay, Rab, Croatia", iz kojega se opet saznaje da taj naš lokalitet: prvo, nije zaštićen, i drugo - "problemi uključuju ljudsku nebrigu i lov."

Inače, zaljev Sv . Eufemije je nedaleko od grada Raba, odnosno mjesta Kampor. I tu, na močvarnoj granici između mora i kopna, na području koje, prema riječima tamošnjih stanovnika, prokleto zaudara po otpadu što ga u more ispušta obližnja bolnica za duševne bolesnike, na priobalje koje već tko zna koliko dugo stanovnici koriste kao divlje smetlište - "Industrogradnja" je, gradeći u Gradu Rabu poslovno-stambeno središte Mali Palit, od 1989. do 1991. godine, nasipala građevinski otpad. I tako počinila ekološki krimen prvoga reda: "ptica više nema u rezervatu, specijalno tretiranom kao osobiti botanički-zoološki rezervat i u Europi i u Republici Hrvatskoj, čak označen i zaštićen u publikacijama HAZU..."

To se, naime, navodi u prvostupanjskoj presudi - u obrazloženju - riječkog Trgovačkog suda, a kojom se presuđuje da "Industrogradnja" ispašta za eko-nedjelo tako da plati 567 265 DEM u protuvrijednosti u našem novcu. Plus, dakako, zatezne kamate, te "dovođenje devastiranoga prostora u prijašnje stanje". Brat bratu, dakle, možda i milijun DEM!

U sudskome postupku, vođenom dugo i pedantno osnovno je bilo: da li je "Industrogradnja" jedini i isključivi krivac za upropaštavanje staništa (i) roda, i kakvim se metrom mjereći došlo do zaključka da su graditelji, nasipavajući građevinski otpad u uvalu Sv. Eufemije počinili baš štetu od 567 265 DEM, u pfening, dakle? Naime, u obrazloženju presude nema ni riječi utvrđivanja novčane štete. O tome smo razgovarali sa sucem riječkog Trgovačkog suda, presjedavajućim trojnoga vijeća koji je postupak vodio, i na koji nam je, sažeto, rekao:

Sudski vještak je bio urbanist, svoje obrazloženje "da je odšteta odmjerena po europskim mjerilima", nije detaljnije obrazlagao!

Iako, valja kazati, tekst obrazloženja inače navodi bezbroj drugih detalja, o povijesnim elementima čitavog slučaja, odnosno ne tek mogućim, veći faktičkim - posljedicama "navodnoga" ekološkog vandalizma "Industrogradnje".

Razumljivo, "Industrogradnja" se na presudu žalila Visokom republičkom trgovačkom sudu. Zbog, kako se to kaže "netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja".

Pavao Bartečić, direktor pravnog sektora "Industrogradnje" kaže: - Mi ne bježimo od odgovornosti; budemo li - sudski pravomoćno, a ne po javnome tisku! - osuđeni - mi ćemo se tom pravorijeku pokoriti. Ja ću se osobno za to založiti! Međutim...

Osnovno što "Industrogradnja"u žalbi navodi jest pitanje: da li je uvala Sv. Eufemije i de iure, dakle, po nekim službenim dokumentima, zaštićena?! Zastupnik "Industrogradnje" je u sudnici inzistirao da se barem jedan takav dokument (a trebalo bi ih biti niz, od katastarskih izvoda, pa do općinskih urbanističkih projekcija) pokaže. No, prijedlog je bio odbijen. Dalje, pita se P. Bartečić, zašto se za suđenja nije respektiralo još niz drugih činjenica: kao, na primjer, da je "Industrogradnja" nasipala ono žalo u dogovoru, s ugovor čak, s ondašnjom mjesnom zajednicom Kampor.

Evo što, pak, o ovom slučaju kaže inž. Damir Novak, direktor sektora "Specijalni projekti" "Industrogradnje.

- S rapskim općinarima imamo odlične poslovne odnose. Dokaz tome jest i činjenica da ćemo sada i dograđivati onaj projekt u Rabu, "Mali Palit". Još prije nego smo bili dovedeni u sudnicu, s (tadašnjim) predsjednikom rapske Skupštine općine potpisali smo dogovor o deponiranju otpada - iskopane zemlje - u uvali Sv. Eufemije. U tome smo smislu sklopili i ugovor s tadašnjom mjesnom zajednicom. Sada nam se predbacuje čak i u presudi navodi: "da smo mi trebali znati..." no vidite mi znamo što je Rab, i što je na Rabu zaštićeno, ali crno na bijelom, šuma zvana Dundo, primjerice; no to je zapisano u dokumentima kao zaštićeni pojas, i nikome pametnome ne bi palo na um tamo odvoziti i nasipati šutu! (op.a. osim Toski koji u Kalifront dovodi šutu uz puno znanje Inspekcije ministarstva zaštite okoliša i Šumarije na Rabu koji za to ne mare!) A ono što je za mene vrlo važno; mi smo, nakon što je spor izbio, ponudili da podignemo neku vrstu zida na tom spornom obalnom pojasu, da odijelimo onaj morski - zapravo močvaru! - od kopnenoga. Na to nitko nije reagirao.

Toliko iz "Industrijagradnjinih" izbora. A mještani? Oni već odavno zagađuju, veoma djelotvorno, zahrđali štednjaci, itd. - prostor koji spominje rezolucija iz iranskog Ramsara. A ono što je pak učinila "Industrogradnja" - tome plješću!

Jer, već godinama prosvjeduju zbog otpada što ga u more ispušta obližnja duševna bolnica, pa se nadaju da će ono što čini zagrebačka graditeljska firma biti bar kakav lijek za tu - i to tako - ekološku nevolju.

A ptice? Prema nekim prognozama, još će se desetljećima morati čekati dok se - ako uopće toga i bude - rode i ostale selice, putujući na jug, budu ovdje odmarali, u uvali Sv. Eufemije. I da li je tome (na stranu sada pravne finese) jedino i isključivo kriva "Industrogradnja"? Snježana Frković, javna pravobraniteljica koja štiti interes države, nepokolebljiva je, očekujući da sud učini svoje. I našem je suradniku izjavila isto ono što i reporteru "Novoga lista": okoliš treba štititi danas, da ljepše živimo sutra. Potporu u tome nalazi i u krugovima "zelenih". Pripremajući se za ovaj proces, podastrijela je Sudu čitav niz dokaza u prilog svojoj tvrdnji, od kojih neki potječu baš iz krugova naših "zelenih". I ne treba joj oduzeti pravo na njezin bojovnički stav prema zagađivačima okoliša, konačno, na to je obvezuje njezin položaj. Pa ni onaj, javno izneseni: kako je sada na redu Bakarski zaljev, odnosno bakarska Koksara. Na tome joj mnogi aplaudiraju.

Ipak - kada je pravosuđe već zagrizlo u tu - ne kiselu, već danas, 94' trulu, smrdljivu jabuku, jabuku koja trune već desetljećima - teško da su "europska", no ničim opipljivo poduprta mjerila o nekim navodnim štetama nad okolišem u uvali pokraj Kampora jedini, najmudriji put. Ima u nas zaljeva Sv. Eufemije, ne samo na moru, duž Jadrana, već doslovno na svakom koraku. A o tome smo, slijedom "europskim mjerila", trebali voditi računa mnogo,mnogo prije.

Upravo zbog ovakvih novinskih natpisa koji donose i niz netočnih i dijelom točnih natpisa o Uvali Sv. Eufemije, a koji mnogo utječu na javnost i razmišljanje napose onih koji su malo upoznati s ovom problematikom, valja jednom zauvijek riješiti pitanje zaštite i vrednovanja ove prekrasne uvale. Dok se sudski (u nedogled) bude rješavao ovaj problem i svatko branio svoju stranu "čvrstim argumentima", devastacije uvala se nastavljaju."

Željko Španjol, Prirodna obilježja Raba, 1995.


Koliko smo mentalno i mentalitetno"daleko" dogurali u ovih 20 godina, od pisanja gornjih ulomaka, svjedoči današnje stanje uvale Sv. Eufemije, kojoj se rode još nisu vratile, ali kanalizacija se u nju nastavlja ulijevati, vodni kanali betoniraju, a betonske šetnice urušavaju, izgrađuju heliodromi, spaljuju polja i nasipavaju nove tone kamena kao temelji budućih suhih marina i odlagališta građevinskog materijala. Europski standardi svijesti o zaštiti okoliša i poštivanju Zakona, Rabljane ni danas ne opterećuju, zašto i bi, kada smo otok napušten od strane državnih inspekcija i pravnih gonitelja. Danas je slučaja poput Sv. Eufemije na svakom koraku ovdje, što ekološkog, što gopodarskog kriminala, a čovjek koji živi okružen smećem, krađom, korupcijom i uništenjem takvo stanje počinje percipirati normalnim! U njemu se počinje i snalaziti, pa onda, ultimativno, bez njega ne može više ni preživjeti. Na takvim temeljima stvara svoje životne vrijednosti i duhovno stanje, koje nikako ne može biti zdravo i dugoročno održivo.

Pročitano 2044 puta

Moglo bi zanimati

  • Zapisnik GV je naš Godot

    Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.

     

    Napisano Utorak, 16 Veljača 2016 18:59
  • PP naša je giljotina

    Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?

    Napisano Srijeda, 30 Prosinac 2015 08:25

Rekli su

  • "Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine. Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja." - Ante Starčević