Kada se pogledaju ministri iz kvote Mosta poput Panenića, Alibegovićke, Šprlja, Orepića, Romića ili Dobrovića tko može reći da se ti ljudi ne trude ili ne znaju posao? Tko može reći da Bulj, Kovačić, Katalinić, Vukovac ili Šimić (...) nisu zastupnici koji dobro odrađuju svoj posao i primjereno nas zastupaju? U tih par mjeseci rada sabora, narod je očekivao čuda od manjine ne obazirujući se na silnu brojnu premoć zastupnika HDZSDP-a, a koji su svaku inicijativu Mosta sabotirali.
Da bi rezultati bili vidljivi potreban je protok vremena... 2-3 mjeseca za izbor ministara, izglasavanje proračuna, nekoliko mjeseci za donošenje novih ili poboljšanje postojećih zakona, pravilnika i propisa koji su nužni kako bi se na višoj, generalnoj razini uvelo reda. Očekivati da će neki rezultati biti vidljivi u prvih pola godine nije realno i stoga se to vrijeme naziva postizbornim mirom. Tog vremena i tog mira nije bilo, ali na moje čuđenje neki su prijedlozi zakona mostovih ministara već bili spremni kako se približavalo izglasavanje nepovjerenja Vladi.
Kada netko kaže da se Most pokazao lošim odmah mi je jasno da osoba ne prati (nije ga briga ili mu interesno nije po volji) svakodnevno stranačko-operativnu scenu u Hrvatskoj niti da poznaje hrvatski zakonodavno-politički sistem jer očekuje previše od 12 ruku od saboru istovremeno zanemarujući snagu preostalih 139, od kojih dva glavna bloka odlično surađuju kada treba srušiti prijedlog neusklađen s njihovim lobističkim ili stranačkim interesima. Očekivanja su bila pretjerana od ljudi koji su skupljeni iz lokalnih nezavisnih lista i udruga svega nekoliko mjeseci pred izbore pa su posljedično u svojim redovima imali široku paletu ljudi s različitim, ponekad dijametralno suprotnim, viđenjima socijalnog, ideološkog i gospodarskog uređenja/uvjerenja. Polovica njih loša iskustva dijeli s SDP-om, druga polovica s HDZ-om, ali im je jasno da su obje velike stranke nužno zlo jer hrvatski birači preferiraju stabilnost propadanja koju nude ove dvije zvijeri. Građani preferiraju kakvu-takvu stabilnost (iako neminovno vodi u propast) makar je zasnovana na lažnom obećanju, kriminalu, korupciji, nepotizmu, a Rab je eklatantan primjer. Svakodnevno se iznenadim koliko su ljudi, posebica ova naša starija generacija, spremni žrtvovati budućnost svoje djece i unuka kako bi im možda još koji godinu bila povoljna za novčanik.
Nije jednostavno držati profesionalni kurs, hladnu glavu i mentalnu stabilnost dok te gotovo svi mediji kritiziraju, ciljano napadaju, a "partneri" u saboru i vladi podmeću na svakom koraku. Dok ti o glavu rade interesne skupine i lojalisti ostalih stranaka. Dok ti vlastiti ljudi zabijaju nož u leđa jer su tradicionalno solo igrači s razlogom nepovjerljivi prema svima ili lovci na pozicije. Nije jednostavno raditi s ljudima koji su udobno smješteni po ministarstvima po stranačkom i rodbinskom ključu (a ne možeš im olako otkazati suradnju), sa odsluženim kadrom koji nije ni motiviran, niti zna koristiti moderne tehnologije i principe rada niti su zainteresirani za išta što izlazi iz njihovog ustajalog dvodimenzionalnog okvira razmišljanja (većina djelatnika po ministarstvima i državnim službama). A nije li takva situacija i u lokalnoj samoupravi?
Iako ne ulazim u analize nacionalne razine, jasno je da bi se problemi na lokalnom nivou mogli pospremiti, trebaju prvo biti riješeni na državnom. Da bi se reda moglo napraviti u komunalnom sustavu (prometnice, zbrinjavanje otpada, kanalizacijski sustav, upravljanje prirodnim resursima i sl.) potrebna je propisna i financijska podrška države. Da bi se otok očistio od kriminala na ključnim pozicijama potrebno je da USKOK i DORH počnu funkcionirati. Da bi inspekcije počele djelovati potrebno je usavršiti, osuvremeniti i pomladiti državne službe. Da bi Hrvatske vode prestale demolirati vodne putove potrebno je u Zagrebu imati audijenciju. Da bi Lučka uprava i Lučka kapetanija počeli s kvalitetnim i transparentnim radom potreban je drugačiji upravno-vlasnički postav i ljudstvo. Da bi općinama i gradovima više novca ostalo za razvojne projekte nužna je bolja porezna politika. Da bi Rab ponovno imao jednu produktivnu samoupravu i županiju bez maćehinskog odnosa potrebna je nova regionalizacija i reforma javne uprave.
Gdje su kapitalna ulaganja od silnog novca koje Rab šalje u Zagreb, a ne možemo reći da nismo imali visokopozicionirane dužnosnike! S druge strane, ako Rab ne bude imao političku podršku u Zagrebu, kome će se moći obratiti za izmjene i primjene zakona ili investicijsku podršku za lokalne projekte?
Bilo kako bilo, Most je dokazao svoju dosljednost i transparentnost. Drskost kojom se protivio stranačkim interesima HDZSDP-a vrijedna je divljenja i bez presedana je u hrvatskoj modernoj političkoj povijesti. Za mene je dovoljno i što je pojedincima s našeg otoka pomrsio račune (s obje strane političkog spektra), eliminirajući mogućnost probijanja na važnije pozicije gdje bi se vjerojatno pokazali jednako beskorisnima.
Zato ne volim čuti naših lokalnih dužnosnika (među kojima su neki ogrezli o korupciju) opravdanja tipa "ne možemo ništa to je županijsko"... ili "mi smo napraviti maksimum ali je inspekcija zakazala"... ili "ne surađujemo dobro sa susjednom općinom"... ili "ZAKON je takav i mi se njega prdržavamo"... Znate što ja mislim? Ja mislim da su to sve seronje koji osobni interes stavljaju ispred javnog, bez kičme za agresivnu poliku i kolebljivog stava, a stranke koriste kao lansirne rampe za karijeru.
Ako ne možeš ništa unutar ustaljenog neproduktivnog sustava, budi principijelan te vrati stranačku iskaznicu i pridruži se skupinama koji sustav žele promijeniti!
Ali predobro znam takve sojeve ljudi da bih mislio kako će ići protiv sistema koji im je toliko toga omogućio, makar je to djelić onoga što su mogli imati. Baš zato, MOST nezavisnih lista neka bude Vaš izbor, pa ako već sebi ne želite napraviti uslugu i glasati za jedini treći put u Hrvatskoj (i posljednju šansu da se taj treći put stvori), onda barem to učinite zbog budućih generacija, ako kojim slučajem već nisu otišle s otoka. Druge "treće" prilike neće biti...
