Eko odred Rab

Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini

Alternativa destrukciji otoka

Nakon što sam naveo negativna, gotovo pogubna, djelovanja naših ljudi na svoj otok (betonizacija, uzurpacija javnog dobra, nasipavanje ...

Drugih prilika neće biti - snažno za Most!

Procjenjujem da je u ovom trenutku podrška Mostu na nekih 20% birača. Iako priželjkujem 30, ne bih se iznenadio s 15 mandata. Tu brojku baziram na ...

Jedan otok, jedna betonska šetnica

U petak, 1.03.2013., održan je zbor građana mjesta Kampor, u Područnoj školi, uz prisustvo predstavnika gradske vlasti i javnih poduzeća. ...

Kako jednostavnim potezima onemogućiti dobre turističke priče i alternativne izvore preživljavanja na otocima

Htio sam pisati o toliko toga, ali nema potrebe za žurbom. Novi se problemi gomilaju, a stari ne rješavaju, pa će neke teme čekati godinama ...

Srijeda, 18 Veljača 2015 16:37

Blatnjava posla

Nogometno igralište Blato najatraktivniji je i najvrijedniji neizgrađeni teren na području Grada Raba, oko čije se buduće svrhe lome koplja, iz političkih više nego sportskih razloga. Svima je puna glava ideja što bi tamo trebalo graditi, kao da postoji opći konsenzus da se igralište treba maknuti, iako nitko ne zna kamo i s kojim novcem.

Nogometni klub postao je instrument politiziranja, a trava služi svaku svrhu osim one kojoj je namijenjena. Rapsko je "Blato" opravdalo svoj naziv u stvarnom i prenesenom smislu.

Ovaj tekst nije kritika, nego pravovremeni poziv na javnu raspravu i osmišljavanje projekata kroz razvojnu strategiju zasnovanu na dugoročnom promišljanju i korištenju prostora u interesu lokalne zajednice, ne i privatnih interesa.

Jasno je da Grad Rab neće graditi novu infrastrukturu na Blatu jer je lošim upravljanjem upropaštena krvna slika javnih financija, a niti ne postoji vizija razvoja Grada. Uvijek je moguće pronaći strane investitore, posebice za tako ekskluzivnu lokaciju, ali da li nam takvi novi projekti trebaju? Pa upravo smo zahvaljujući sličnim "razvojnim" idejama stvorili ili omogućili urbanističko divljaštvo na obali, ugrozivši time turizam i bogati potencijal zdravih gospodarskih grana.

Uopće ne postoji investicijska prepreka da na otoku Rabu postoje hoteli sa 5 zvjezdica, golf tereni  sa stotinu vila, resorti i shopping centri na svakom koraku(...), ali postavlja se pitanje, gdje se u takvu sliku rapske budućnosti uklapa Rabljanin, a da ne radi za minimalac na radnom mjestu koje ne zahtijeva više od elementarne stručnosti i gdje se većinski profit izvlači s otoka, daleko od novčanika domaćeg čovjeka. Trebamo li još jedan hotelsko-turističko-ugostiteljski kompleks na otoku Rabu, u blizini starogradske jezgre? Još jednu betonsko-staklenu mamuticu po uzoru na zapadne financijske urbane distrikte?

Vizija nekih ljudi u Gradu Rabu (što znači da ovo nije usamljena inicijativa na političkoj razini) je kako bi na Blatu trebale biti poslovne zgrade s fenomenalnim pogledam na stari grad, a čija bi cijena i renta bila astronomska!

Šarengrad je bio glavni razlog demografskog, kulturološkog i infrastrukturnog propadanja starogradske cjeline. Podižući nove šarengrade na periferiji ljudi se odvraćaju od usluga i kretanja po gradskoj cjelini, a direktnu štetu snose svi postojeći turističko-ugostiteljski subjekti unutar i izvan jezgre. Zašto ne učimo na greškama, zašto smo i dalje opredijeljeni prema novogradnji, uz toliko zapuštenih zgrada i sadržaja koji propadaju? Možda trenutno nemamo viziju i novac, ali tko kaže da nećemo za 50 godina? Ne smijemo budućim generacijama oduzeti nešto vrijedno, samo kako bi trenutni birokrati imali još nekoliko mjeseci osiguranu plaću.

Prodaja"Blata" ili uspostavljanje temelja za bilo kakvu gradnju na njemu bila bi ravna veleizdaji otoka.

Moj je prijedlog pragmatičan, prilagođen investicijskim mogućnostima općine naše veličine (u načelu) i puno smisleniji.

Grad Rab, kao izrazito sezonski orijentirano turističko odredište ima, među brojnim ostalima, dva bitna problema bližeg centra, a to su manjak parkirnih mjesta za vozila i dotrajala sportska infrastruktura. Sportski objekti i tereni su kamen temeljac turističke ponude, a na Rabu javni sportski tereni i ponuda gotovo da ne postoje!

Puno je logičnije i potrebnije da "Blato" zadrži svoju sportsku ulogu, ali uz sveobuhvatnu rekonstrukciju i prenamjenu prostora. Nisam siguran da Rab ima potencijal za uspjehe u "velikom" nogometu, ali Rabljani postižu dobre rezultate s malonogometnim turnirima, stoga smatram racionalnijim ulaganje u taj oblik sporta na otoku.

Da ne duljim - što se tiče lokacije trenutnog velonogometnog igrališta, ukopavanjem se treba napraviti podzemna garaža na jedan ili dva kata, a na vrhu podignuti suvremeni otočni centar rekreativne namjene. Tim se jednim potezom trajno rješava pitanje parkirnih mjesta u centru otoka, a osiguravamo prijeko potrebne sportsko-turističke sadržaje za naše ljude i turiste. Samo grubim procjenama izračunao sam da na prostoru takve veličine možemo imati malonogometno/rukometno igralište, tenis teren,košarkaški i odbojkaški teren, gledalište s oko 500 mjesta, box za mali nogomet, kružnu trkaću stazu, stolni tenis, teretanu na otvorenom, manji skate park i dječje igralište. Vjerujem da bi urbanisti mogli ugurati  neke dodatne sadržaje poput parka za pse, vegetaciju i objekte ili prostore koji bi se dali u koncesiju, ako se procijeni da je to potrebno.

Podzemna garaža nije mogućnost, ona je nužnost! Otoci su prirodno ograničeni prostorom, a parkirališta su veliki vizualni zagađivači turističkih mjesta.

Iako sam oduvijek bio naklonjen toj ideji, smatrao sam je utopijskoj, preskupoj, međutim u nedavnoj sam prilici razgovarao s inženjerom koji s gradnjom podzemnih garaža ima iskustva. Kaže kako su podzemne garaže i višekatne garaže postale gotovo zakonsko pravilo na zapadu pri gradnji višekatnica, s obzirom da je prostor prevrijedan resurs kako bi ga se potrošilo na  na parkiranje automobila. Tvrdi da takve ideje više nisu utopijske tj. preskupe s obzirom da se u principu radi o" rupi u zemlji", materijal kojim se gradi i oprema je rudimentaran i jeftin (željezo i beton), a iskopom se pribavlja zemlja i kamen koji se ili prodaju ili iskoriste na nekom drugom projektu.

Naravno, što znači "jeftino" općini koja je pred bankrotom i koju jedino na životu održava prodaja obiteljskog srebra. U takvim uvjetima, ali još gore, uz stanje svijesti (uglavnom političko) kakvo prevladava na otoku, podzemna garaža i novi sportski sadržaj na njoj uistinu  se čine utopijom!

PS: Pod sportskim centrom, mislim na sve terene otvorenog tipa, pod vedrim nebom. 

Pročitano 932 puta
Više u ovoj kategoriji: « Teorija i praksa Tko o poštenju »

Moglo bi zanimati

  • Zapisnik GV je naš Godot

    Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.

     

    Napisano Utorak, 16 Veljača 2016 18:59
  • PP naša je giljotina

    Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?

    Napisano Srijeda, 30 Prosinac 2015 08:25

Rekli su

  • "Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!" - Stjepan Gabriel Meštrović, unuk slavnog hrvatskog i jugoslavenskog kipara Ivana Meštrovića