Eko odred Rab

Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini

Alternativa destrukciji otoka

Nakon što sam naveo negativna, gotovo pogubna, djelovanja naših ljudi na svoj otok (betonizacija, uzurpacija javnog dobra, nasipavanje ...

Drugih prilika neće biti - snažno za Most!

Procjenjujem da je u ovom trenutku podrška Mostu na nekih 20% birača. Iako priželjkujem 30, ne bih se iznenadio s 15 mandata. Tu brojku baziram na ...

Jedan otok, jedna betonska šetnica

U petak, 1.03.2013., održan je zbor građana mjesta Kampor, u Područnoj školi, uz prisustvo predstavnika gradske vlasti i javnih poduzeća. ...

Kako jednostavnim potezima onemogućiti dobre turističke priče i alternativne izvore preživljavanja na otocima

Htio sam pisati o toliko toga, ali nema potrebe za žurbom. Novi se problemi gomilaju, a stari ne rješavaju, pa će neke teme čekati godinama ...

Subota, 17 Svibanj 2014 18:46

O svemu pomalo, najviše o ružinim vrtovima

“Rapski gradski park Boškopini dobio je lijepi ukras – lavandin labirint. Labirint promjera 23, 5 metra i ukupne površine od 962 m2 napravljen je od oko 700 sadnica i svi koji ga prođu prošetat će 323 metra. U samom centru labirinta planira se postaviti klupica kako bi se posjetitelji- šetači mogli odmoriti i opustiti od dnevnih obaveza uz umirujući miris lavande.

Ova autohtona mediteranska biljka ima mnogobrojne blagotvorne učinke na naše zdravlje, njeno ulje koristi se za dišne probleme, uključujući infekcije grla, gripu, kašalj, prehlade, astmu, začepljenje sinusa, bronhitis, laringitis. Može koristiti i kao sredstvo za smirenje, pomaže u liječenju migrene, anksioznosti, depresije, napetosti i stresa. Njen ugodan miris otklanja umor i nemir te povećava mentalnu aktivnost, idealna kombinacija da uz malo fizičke aktivnosti i opuštanja uz miris lavande stresan dan pretvara u trenutak opuštanja nakon napornog dana. Područje labirinta otvara mogućnost da se iskoristi i kao pozornica na otvorenom gdje se mogu održavati razne manifestacije, radionice ili školski satovi na otvorenom.”

Tako je glasio izdvojeni članak na stranicama Grada Raba koji, u ovo tmurno vrijeme, dobro opskrbljeno samo beznadnošću i apatijom, navodi pozitivne učinke novopodignutog vrta lavande u Boškopinu. Slabiji poznavatelji prilika pomisliti će kako je otok Rab, po količini odaslanih pozitivnih poruka iz medija, jedina svijetla točka ove države na ekonomskom izdisaju. Sukladno profilu vijesti koje dominiraju stranicom Grada Raba, moglo bi se zaključiti kako je Rab otok radosnih ljudi kojima najveću brigu predstavlja pribojavanje od kišnog vremena, a koje bi moglo upropastiti neku pučku veselicu, šetnjicu javnih dužnosnika obalom ili dodjelu kojekakvih priznanja. Jer svaki je takav događaj popraćen prigodnim tekstom i slikom, ukoričenima u jednostavnu i jasnu formu internetskog članka. Jako dobro!

Informiralo nas se tako o obilježavanju značajnih događaja naše povijesti, festivala znanosti i glazbe, putovanja izaslanstva Grada u strane države, prezentacije studija, prijema uvaženih građana, radnih akcija, dodjela priznanja i nagrada, najavljivalo karnevale, priredbe, manifestacije turističke prirode i tako dalje i tako slično.

Pa jučerašnja posjeta župana emitirana je na internet portalu Grada Raba isti dan (!), dok je u NL osvanuo propagandni članak koji najavljuje početak i dovršetak velikih projekata na Rabu. O radnoj zoni priča se kao da je pri dovršetku, iako u “prvoj fazi” vegetira godinama, a 500 tisuća je kap u moru koliko treba da se dovrši. Saznajemo tako usput, da će se graditi i nova srednja škola, unatoč općoj besparici jer Rabu, za razliku od drugih dobro ide! Inače, koncept SS kakav je zamišljen neće odgovoriti na izazove i potrebe doba u koje smo zašli, ali kada se nešto na otoku gradilo, a da nije bilo isključivo zbog kratkoročnih političkih poena? Možda tema bude idući osvrt. Kaže se dalje, da samo što nije počela izgradnja pretovarne stanice na Sorinju te sanacija odlagališta. Budimo barem iskreni pa nazovimo projekt pravim imenom – prekrivanje i odbacivanje zdravih resursa na Sorinju prema zastarjelom i skupom projektu uz gradnju prevelike i nepotrebne pretovarne stanice kako bi se novac građana Raba prelijevao u županijsku kasu. Istodobno se sortirnica otpada neće napraviti tako da Rab neće biti u stanju eliminirati potrebu za Marišćinom ili pak zarađivati na budućem odloženom otpadu… Moraju i ovi na višoj razini od nečega živjeti, a ne samo da dobar život imaju naši lokalni čelnici.

Puno važnije teme, npr. o investicijama na području otoka, planovima i programima razvoja, edukativno-informativnim sastancima, tribinama građana, sjednicama itd., a koje bi trebale imati prvenstvo, ako ne i jedino mjesto na stranicama Grada, nešto su manje uočljive na stranicama grada, a samim time eliminirane iz fokusa javnosti. Ako išta i saznamo onda je to ovako usput, iz plaćenih reklama Novog lista, u formi nekoliko jednostranih demagoških ispadica.

Vrijedilo bi provjeriti koliko je Grad Rab u proteklih pet godina potrošio na reprezentaciju, a onda taj iznos usporediti s nekim drugim ulaganjima za primjerice uređenje lokalnih prometnica, plažnog pojasa, turističku signalizaciju, dječje programe i sl. Neki bi se mogli iznenaditi, ako već nisu.

Prema staroj “panem et circenses” – kada nemaš što pokazati, okupiraj pažnju mase narodnim slavljima, glave ljudima pozabijaj u pijesak. U prvi plan proguraj događaje zabavne tematike manjeg stvarnog životnog značaja.

Jer svrha vlasti u prvom redu treba biti stvaranje vitalnog i održivog gospodarskog okruženja u kojemu će poduzetnik i radnik prosperirati. Ohrabrujuće laži i vesele teme uvijek su popularnije od neugodnih istina. Rukovanja, roštiljanja i fejsbuk lajkovi ne bi trebali biti mehanizmi komunikacije gradskih službenika s javnosti, a na što se jedino, nažalost, ta komunikacija svela – jer svrha javne uprave i njenih zaposlenika nije PR, već stvaranje uvjeta za gospodarski i socijalni razvoj sredine uz maksimalnu racionalizaciju potrošnje javnih sredstava.

Plakete, zahvalnice i predvođenje kulturnih manifestacija nije odgovornost lokalne samouprave, već eventualno turističke zajednice. LS je tu da sprovede programe poboljšanja infrastrukture, osigura uvjete za rad realnom sektoru i racionaliza rad javnih službi i poduzeća. Posljednjih godina jedina sela u koja se ulaže su potemkinova. Neki ljudi vrte svoj svoj film, misleći ukoliko ljudi šute i nitko se ne budi, da je sve u redu te mogu tako dalje bez obzira na osobne posljedice i dugoročne posljedice za društvo u kojemu žive. Ono što na Rabu nimalo nije stagniralo posljednjih godina su gradnje apartmanskih zgrada i ekocidi pod patronatom i prešućivanjem baš tih ljudi, to treba jasno reći!

Lijepo je znati što je neki gradski službenik imao za marendu ili koga vodi na večeru (na naš račun), ali moj interes više kopka tijek pregovora s susjednom općinom oko određenih pitanja, problematika pripajanja vodovodne mreže, odvijanje radova na kanalizacijskom sustavu, zbrinjavanje otpada, stanje s adaptacijom cesta, situacija s dozvolama za zračnu luku, starački dom, aktivnosti radne zone i desetak drugih stvari, a koje su zapele u mjestu ili doživili potop. Dakle, bitnih stvari koje direktno utječu na moj život, život svih otočana, našu budućnost, oko kojih je tako malo toga poznato.

Ali, oko takvih se projekata ne podiže puno prašine, nema puno galame. Jer nema ni puno rezultata. Za dobivanje informacija o takvim pitanjima traži se urudžbirani zahtjev, poštivanje službene procedure, čitanje desetaka stranica sjednica pod tamo nekim podlinkom, pretraživanje neovisnih alternativnih izvora po internetu i sl. Kao da nije riječ o javnim projektima od društvenog interesa, financiranih javnim novcem… To su valjda kompleksne teme kojima ne bi trebali opterećivati naše male glavice. Mi nismo kadri tako kompleksne probleme shvatiti. Na koncu, zato smo vlast i birali – da se ne bi mučili velikim stvarima, da bi pametniji od nas postupali isključivo u našem dobrom interesu, jer oni imaju srce i znanje!

Priopćenja za javnost ljepuškastih tema dobiju svoj prikladan pojednostavljeni format koji je prosječnom građaninu neopterećujući za čitanje, čak i zanimljiv, ali ozbiljna tema koja obilježava život otoka u narednim desetljećima – ne zavrijeđuje svoj javni format? Još bolje ako se radi o opskurnom birokratkom uratku na masu stranica u kojemu se snalazi samo stručnjak pravnih znanosti. Nekakav master plan razvoja na 200 stranica, prezentiran u skraćenom obliku usred radnog vremena političkoj eliti koja se onamo jedina i pojavi, koja ono što plati javnim novcem rijetko pročita, još rjeđe razumije. Ukoliko nam zakon tako nalaže, stavimo to na neku podstranicu, u narodne novine, na ploču iza željeznih vrata, da nam se ne spočita netransparentnost ili nepoštivanje procedura. A kada situacija zatraži, pozovimo se na takav skupocjeni i bespotreban “strateški” dokument kao argument za neku devastaciju i pranje love. U međuvremenu, stvorimo veselim temama labirint neinformiranosti i neznanja kako bi ljudima lakše manipulirati i neometano u djelo provodili bedaste zamisli.

Apsurdno je da u današnje vrijeme, uz ovakvu rasploživost modernih i besplatnih tehnološko-informativnih rješenja, rapski puk nije nikada bio manje zainteresiran i informiran nego što je to danas. Prije stotinjak godina, kritične se odluke nisu donosile na razini izvršne vlasti, nego je narod bio izravno uključen u raspravu i donošenje odluka. Ljudi bi se primjerice, sastajali u Gradskoj loži – šakama, povicima ili kulturnim dijalogom vršili pritisak na vijećnike, a koji bi gore-dolje trčali između lože i vijećnice obavještavajući ljude, tražeći odobravanje ili savjet. Neposredna i sudionička demokracija razvijenija je bila prije stotinu godinu, negoli danas, kada je ta ista loža samo rasprodani scenografski artefakt i kao takva vjerna simbolika trenutnog stanja našeg društva.

Ministarstvo turizma nedavno je dodijelilo Gradu Rabu 800 000 kuna bespovratnih namjenskih sredstava za uređenje plaža na svom području. To je novac čije bi trošenje trebalo kontrolirati, kako ponovno ne bi došlo do betonizacije, “probijanja” putova uz more, nenamjensko trošenje, gradnju nepotrebnih tuševa, nasipavanja plaža i postavljanje neprimjerene javne rasvjete i objekata uz/na šetnice i plaže. Jer upravo je to do sada činjeno pod izlikom uređenja plaža. A od sustava vođenog ljudima koji su dvadeset godina jednako postupali, teško je očekivati preokret u razmišljanju, korištenju drugačijeg stila, tehnologije i metoda. Pogotovo kada bih ih to onemogućilo u izvlačenju novca.

Zašto sam na početku spomenuo lavandin labirint? Zar svaku dobru ideju moram kritizirati? Upravo suprotno – slažem se da je inicijativa hvalevrijedna, da je ideja dobra i da je realizacija izuzetna. Ono što me smeta je neuvažavanje stavova građana otoka Raba i izostanak promišljenja o namjenama prostora koji bi sinergizirali funckionalnost i estetiku. Smeta me da je na facelifting zelenog pojasa Boškopina proteklih godina utrošeno više novca nego za cjelokupnu zelenu periferiju otoka, koja relativno loše stoji po pitanju uređenja i namjeni površina. Pogledajmo stanje s dječjim igralištem, kako u samom Boškopinu tako i drugima diljem otoka, za koje je otvoreno i javno obećano kako će se revitalizirati i dopuniti s prvim mjesecima ove godine. Što je učinjeno?

I ono što me osobno ljuti, jest što se ovime izgubila prilika da se prostor u pitanju namijeni kao park za pse (projekt koji sam detaljno opisao prije koji mjesec), a prijedlog je čitan u nadležnim tijelima grada do najviše instance. Ako uzmemo prosječnu cijenu lavande od 15 kuna i broj sadnica od 700 komada, trošak nabavke sadnica trebao bi iznositi 10 500 kuna. To je u rangu iznosa drvene ograde “mog” parka za pse. Ograda se mogla distancirati od rubnika šetnice pa se lavanda mogla posaditi u podnožju ograde, ako je već postojala takva neutaživa želja za cvijećem.

Ovakvim pristupom osiguravamo potrebite sadržaje jednoj strani (vlasnicima pasa) ali i onima koji žele ugodne ambijente (ljubitelji cvijeća i prirode). Ono malo preostalih javnih površina koje Rab ima na raspolaganju neracionalno se koristi, nema neke vizije uređenja, nekog znanja o primjenama novih saznanja i tehnika, dizajna i ekoloških principa u uređenju. Koncepti obrade tla su rudimentarni i formalistički, njega biljaka osnovna i rijetka.Vrste zasađenog bilja su neprimjerene, sezonskog karaktera i neprikladne klimatološkim uvjetima. Kada sezona stisne, situacija će se popraviti maćuhicama, novac će se potrošiti na kupnju uvoznog kratkotrajnog bilja jer nemamo vlastitu proizvodnju kako bi novac mogao ostao u lokalnoj zajednici kao što očito nemamo ni pameti da sadimo biljke odgovorajuće našem podneblju. Čisti stihijski “menadžment” koji ničem boljem ne teži, koji ne stvara zdrave temelje ni biljkama ni ljudima.

Ostatak otoka sa svojim stotinama nasipa građevinskog otpada i materijala, salotnih gromača, ruzinavih ograda, betonskih mocira, opće neurednosti, neukusnih graditeljskih poduhvata u obliku kućerina i skladišta i silne druge deformacije, poništavaju dobre detalje koji nas čine turistički popularnim mjestom. Pohvale za ovakve kreativne radove svakako treba biti, kao što ubuduće za slične projekte treba pronaći još novca ili boljih lokacija. Ali dobro bi bilo prvotno uvažiti ideje lokalnih ljudi i njihove dobre namjere (ali ne političkih, interesnih grupacija i nestručnih struktura unutar te zajednice). Može se odmah krenuti s nečim konkretnim, evo da se za ovih 800 tisuća ogradi i uredi pokoja plaža za pse – projekt koji će od početka do kraja biti popraćen fotografijama, člancima i troškovnikom – jednostavno i jasno predstavljenima, da naši ljudi vide gdje se, što i kako radi. To bi se već moglo nazvati transparentnim!

PS: Iznos ugovora izrade lavandinog vrta je 51,500,00 kn. Navedeni iznos podijeljen s brojem sadnica dovodi do zaključka kako je cijena pojedinačne sadnice iznosila 73,50 kn, što ih svrstava među najskuplje sadnice u državi, jer se iste mogu pronaći po petnaestak kuna u maloprodaji i sedam u veleprodaji (na njuškalu, za 1 kunu!). Sličan projekt ovome, proveden je i u općini Rogoznica, gdje je za gotovo isti iznos (55 000 kn) zasađeno dvostruko više sadnica – 1460. Odakle takav nesrazmjer? Pa da i stavimo neku realniju cijenu od 20,00 kn po sadnici (koja uključuje dostavu i ruke) ne vidim razloga da bi naš koštao više od 14 000 kuna. Ali ima se, može se!

Pročitano 580 puta

Moglo bi zanimati

  • Zapisnik GV je naš Godot

    Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.

     

    Napisano Utorak, 16 Veljača 2016 18:59
  • PP naša je giljotina

    Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?

    Napisano Srijeda, 30 Prosinac 2015 08:25

Rekli su

  • "Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine. Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja." - Ante Starčević