Eko odred Rab

Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini

Alternativa destrukciji otoka

Nakon što sam naveo negativna, gotovo pogubna, djelovanja naših ljudi na svoj otok (betonizacija, uzurpacija javnog dobra, nasipavanje ...

Drugih prilika neće biti - snažno za Most!

Procjenjujem da je u ovom trenutku podrška Mostu na nekih 20% birača. Iako priželjkujem 30, ne bih se iznenadio s 15 mandata. Tu brojku baziram na ...

Jedan otok, jedna betonska šetnica

U petak, 1.03.2013., održan je zbor građana mjesta Kampor, u Područnoj školi, uz prisustvo predstavnika gradske vlasti i javnih poduzeća. ...

Kako jednostavnim potezima onemogućiti dobre turističke priče i alternativne izvore preživljavanja na otocima

Htio sam pisati o toliko toga, ali nema potrebe za žurbom. Novi se problemi gomilaju, a stari ne rješavaju, pa će neke teme čekati godinama ...

Petak, 28 Veljača 2014 17:20

Bitka za potpunu sliku: Tko će i kojim medijima objektivno pisati o aerodromu na Rabu?

Danas u Novom listu imamo priliku pročitati poduži članak s naslovom "Bitka za Kozji vrh: Tko će i kojim novcem graditi aerodrom na Rabu?". Novine sličnije stranačkom glasilu negoli istraživačkom žurnalu, svrstavaju se uz bok zagovarateljima projekta, a kojima dakako odgovara da se jedini i čuju u medijima.

Kako takve tekstove drugačije protumačiti osim da se njima vrši pritisak na javnost i zakonske procedure. Ponekad se pitam, ako autori tih tekstova, a koji dojure na jedan sunčani, bezburni dan do otoka, uzmu malo vremena pa obiđu njegove preostale ljepote kojima prizivaju usmrćenje.

Kaže autor teksta, kako je većina dokumentacije gotova te još "samo" preostaje potraga za nekim tko će luku izgraditi i njome gospodarati...

Još uvijek nijedna relevantna studija nije napravljena. Za ovaj je projekt trebalo biti zatraženo mišljenje o potrebi za provedbom postupka utjecaja na okoliš. Ukoliko projekt ne može biti realiziran, ne može dobiti ni građevinsku dozvolu. Pravila EU u ovom pogledu su vrlo stroga i zahtijevaju provedbu svih potrebnih postupaka, a Uprava za zaštitu prirode Ministarstva zaštite okoliša i prirode, još uvijek nije primila nikakav zahtjev u svezi tog predmeta - pa je nejasno kako je onda sva dokumentacija gotova, kada njen najvažniji faktor nije.

Da se ne računa možda na neki oblik pomoći nekog drugog vladinog resora? Ispod navedenog novinskog članka osvanuo je zanimljiv komentar čitatelja, a na koji nadovezuje svoj članak Otočno letjelište Lopar. Linkam ovdje taj tekst u nadi da naši susjedi, skloni separatizmu i inatu kao i mi, ipak neće krenuti u gradnju još jedne zračne luke, ovoga puta na Sorinju. Sada mi pada na pamet gledajući sliku Sorinja, zašto nikada nije razmatrano rješenje male zračne luke sa travnatom površinom, ako je već zračna luka tako neophodna. Mogu samo citirati rečenicu komentara – moje viđenje amatera koji zrakoplovne zamisli ne pretpostavlja tek praonicom novca i vremena ...

Natrag na članak NL... Smiješno je kako se usporedbe vrše s Grčkom - koju su upravo rasipništvo skromnih resursa i špekulativni projekti doveli na začelje ekonomski devastiranih zemalja (među kojima je i Hrvatska). A ja dodatno pitam, gdje će ti elitni gosti boraviti na otoku kamo se najviše noćenja osvaruje u osnovno uređenom privatnom smještaju. Zar mislite da će takvom gostu odgovarati smještaj u apartmanskom naselju, pod uvjetom da plaža ispred tog apartmana nije uzidana u rivu (Barbat, Banjol, Palit) ili da se ne miješa sa tisućama drugih ljudi (Rajska plaža). Ekskluzivni gost koji svojim avionom dolazi na otok očekuje određenu razinu ekskluziviteta u ponudi, kakvu mu otok trenutno ne može ponuditi, a realno, smatram da tome ne bi trebalo bezuvjetno ni stremiti. Teško je pomiriti glad masovnog turizma (jeftine cijene, jeftina roba, jeftine usluge, osnovna ponuda) s gladi elitnog koji npr. traži privatnu plažu, luksuzan smještaj, iznimnu zabavnu, sportsku i gastronomsku ponudu, bazene i općenito drugačiju poslovnu i upravljačku filozofiju u turizmu. Sigurno je bolje imati jednog gosta koji dnevno troši stotinu novčanih jedinica, nego stotinu koji dnevno troše jednu novčanu jedinicu. Osim zarada, tu je onda manji stisak na infrastrukturu, potrošnju resursa, proizvodnju otpada itd. Međutim, to nije moguće u ovom stanju.

Rab treba uspostaviti kvalitetan sustav prvenstveno za srednji stalež na kojemu se turizam bazira, prihvatiti svoje objektivne prostorne, novčane i kadrovske granice te riješiti osnovna životna, strukturalna i komunalna pitanja. A onda će se na njih nadovezati turizam, pa možda dijelom i elitni. Autor polazi od krivih premisa, vodeći se paušalnim izjavama i jednostranim pričama kakve mu vjerojatno sipaju u uho autori projekta - da se turizam gradi nakon što se izgrade zračni mostovi do destinacija. Pa da je tome tako mi danas ne bi ni imali turizma! Što novinar ne pita za predočenje analiza na temelju kojih ovi tvrde da će nas posjećivati nemali broj gostiju iz udaljenih krajeva? Smatraju da je nepostojanje zračne luke prepreka cjelogodišnjem turizmu na otoku Rabu, te da će se takvim radikalnim zahvatima u osjetljivim otočnim krajolicima, odjednom, na veselje cjelokupnog otočnog stanovništva, pojaviti bogataši iz udaljenih zemalja koji će ovdje ostavljati velike novce! Ne postavlja se pitanje, međutim, na kakve bi se sadržaje taj silni novac trošio, kakve bi posljedice gradnje bile na ekosustav na kojemu taj turizam egzistira, kako zajednica (osim u turističkom smislu) od aerodroma profitira te na koji se način korist luke integrira u preostalu ponudu otoka.

Možemo biti zahvalni da barem izražava sumnju u ekonomsku isplativost i održivost takvog aerodroma. U jednom dijelu autor skreće na dobar put i to u trenutku kada kontaktira stručnjake prometnih znanosti, a čije je mišljenje o gradnji zračne luke - negativno!

Ono što je prvo trebalo biti učinjeno od strane medija, ali i onih koji brane zračnu luku, je polaganje vjere u savjete stručnih ljudi, a ne političkih figura. Da su se analize tih stručnjaka samo laički proučile, sve bi bilo jasno. A sve drugo što naši političari govore o vrijednostima zračne luke, priče su za malu djecu.

Samo zato što je aerodrom planiran na krševitom području ne znači da je gradnja neškodljiva. To je stanište drugih endemičnih vrsta, a ne samo "ovaca i pčela“, što oni koji takvim kršem nisu hodali cijeli život, ne mogu ni razumjeti. Ako raslinja trenutno nema, ne znači da ga ne može biti. Krški se kraj kroz krajobrazni inžinjering može u tridesetak godina pretvoriti u bogato šumsko stanište raznolikog životinjskog i biljnog svijeta. Naši stari su to znali prije stotinu godina pa njima danas možemo zahvaliti na prekrasnim borovim šumama i šumama crnike koje su nas upisale na turističku kartu svijeta. Pitam se, što bi naši stari rekli na današnju sliku otoka, njegovog prirodnog stanja i ljudskog stanja svijesti. 

Pročitano 588 puta

Moglo bi zanimati

  • Zapisnik GV je naš Godot

    Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.

     

    Napisano Utorak, 16 Veljača 2016 18:59
  • PP naša je giljotina

    Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?

    Napisano Srijeda, 30 Prosinac 2015 08:25

Rekli su

  • Sve je u Hrvatskoj zdrobljeno, pretvoreno u zgode, u epizode, u djelovanje raznih interesnih grupa – u kojima se nadmeću pojedinci, svaki za svoj račun – i nema drugih mjerila i nema drugih ciljeva; samo se još trivijalne fraze patetično prikazuju kao nada nacije, da bi se izigrala dubina politike i veličina njezine uloge. To je ponašanje cinične i provincijski nemarne samodostatnosti: ona je za sebe uvijek i početak i kraj. - Vlado Gotovac