Eko odred Rab

Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini

Alternativa destrukciji otoka

Nakon što sam naveo negativna, gotovo pogubna, djelovanja naših ljudi na svoj otok (betonizacija, uzurpacija javnog dobra, nasipavanje ...

Drugih prilika neće biti - snažno za Most!

Procjenjujem da je u ovom trenutku podrška Mostu na nekih 20% birača. Iako priželjkujem 30, ne bih se iznenadio s 15 mandata. Tu brojku baziram na ...

Jedan otok, jedna betonska šetnica

U petak, 1.03.2013., održan je zbor građana mjesta Kampor, u Područnoj školi, uz prisustvo predstavnika gradske vlasti i javnih poduzeća. ...

Kako jednostavnim potezima onemogućiti dobre turističke priče i alternativne izvore preživljavanja na otocima

Htio sam pisati o toliko toga, ali nema potrebe za žurbom. Novi se problemi gomilaju, a stari ne rješavaju, pa će neke teme čekati godinama ...

Četvrtak, 10 Siječanj 2013 16:14

Na putu u 19. stoljeće

Dijelovi intervjua – Vjeran Piršić: Devastacija Jadrana i projekti poput Plomina, Rockwoola, urbanizacija prema jugu, pokazuje činjenicu da je ljudski razum postao incident.

Eko Kvarner, udruga je koja se već deset godina bavi zaštitom okoliša i prirode te promicanjem održivog razvoja u RH, a ustanovljena je u prosincu 2002. godine kao direktan odgovor na potpisivanje sporazuma “Družba Adria”, a kojega je većina hrvatske javnosti ocijenila štetnim. Predsjednik udruge, Vjeran Piršić, govori o trenutim problemima u zaštiti okoliša od istočne obale Jadrana, preko Kvarnera do Slavonije, postoji li plan za održivi razvoj te iskorištenje obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj.

Jesu li kampanje koje vodite preslabe i dolaze li uopće do građana Hrvatske koji su utopljeni u svakodnevicu obojanu sapunicama i tabloidnim vijestima?

Kampanje su postale manje ubojite zbog PR agencije, ali i zbog lobotomije sa Sulejmanom, nogometom, Big Brotherom i sličnim emisijama. Građani više ne brinu, ne čitaju. Velika je kontrola medija od strane velikih oglašivača. Zato prvo moramo napraviti potpuni redizajn kampanja koje će biti ubojite. Da, naše kampanje moraju postati ubojite jer imam problema s kampanjama. Civilno društvo je po meni ove godine doživjelo nekoliko poraza. Probem je u tome što su PR agencije plaćene ubojice koje obmanjuju javnost. No, i mi održavamo seminare i radionice diljem Hrvatske. U 2012. godini smo imali deset radionica o održivom razvoju, a ove smo godine dogovorili novih petnaest radionica. Predajem i na nekoliko kolegija na raznim hrvatskim sveučilištima kao što je Pravo okoliša i Ekonomika okoliša. U veljači ću imati seminare na postdiplomskom studiju u Osijeku o tome kako PR agencije manipuliraju sa javnosti i medijima domeni zaštite okoliša.

Spomenuli ste proaktivne projekte. Koji su vaši planovi i konkretne ideje za pozitivan trend u razvoju Hrvatske?

Moramo osmisliti i na lokalnoj razini provesti drugačiju paradigmu razvoja i opstanka Hrvatske. Kod nas je još uvijek dominantna neoliberalna paradigma koja i dalje tjera na potrošnju kako automobila, tehnologije i svih drugih potrepština što je dovelo do kolapsa svijeta. Postoji šansa da se na nivou lokalnih i regionalnih sektora razviju zeleni planovi. U petak, 28. prosinca sam u Primorsko goransku županiju predao Zeleni plan za tu županiju, a koji daje paradigmu razvoja koja je održiva. Namjerno ne koristim održivi razvoj kao pojam jer se time bavi Coca Cola, cementare i slične kompanije.

Zeleni razvoj ima tri osnovna stupa koji su hrana, voda i energija, ali postoje i izvedenice kao što je održivi turizam, transport, menadžment, gospodrarenje otpadom, te upravljanje zaštićenim područjima prirode. Taj smo plan napravili na temelju petnaestogodišnjih projekata iz domene održivosti na otoku jer je otok laboratorij održivosti. Civilno društvo mora početi nametati drugačije paradigme razvoja. Eto, nakon Primorsko goranske županije, prvi dio Hrvatske za kojega ćemo napraviti zeleni plan je dio Slavonije. Upravo pišem ponudu za razvoj slavonske poljoprivreda u smjeru ekološke i autohtone proizvodnje. Primjerice, prema autohtnoj pasmini crne svinje ili starim sortama jabuka. Slavonski seljak nikada neće moći proizvesti žita i kukuruza kao američki seljak zbog veličine posjeda, tehnologije i slično, ali može napraviti vrhunski kulen i kulenovu seku. Jedna od deset radionica koje smo provodili diljem Hrvatske bila je i radionica o održivom razvoju u Vukovaru, a u suradnji s vinkovačkim ogrankom svjetske organizacije Slow Food. Na takvim radionicama znanja prenosimo drugima, a ove godine planiramo održati još 15 sličnih radionica.

Bivša ministrica zaštite okoliša i prirode, Mirela Holy imala je plan ukidanje naknade za povrat PET ambalaže jer je prema njezinim riječima, Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost posljednjih godina stvorio velike gubitke od čak 750 milijuna kuna. Kakvo je vaše stajalište o ovome problemu i gdje vidite njegovo rješenje?

Holy je morala otići jer je smetala lobijima okupljenim i oko PET ambalaže koji stalno kradu novce. Ključno je reći da je napisala tri zakona – Zakon o zaštiti prirode, Zakon o otpadu te Strategiju zaštite okoliša s preko dvjesto pravilnika i uredbi koji bi odmah stupili na snagu. Da je došlo do provedbe tih zakona, došli bi do revolucije u poimanju zaštite okoliša u Hrvata. Osnovala bi se nacionalna parkovna agencija koja bi ujedinila sve nacionalne parkove i parkove prirode čime bi sustav zaštite bio i efikasniji i jeftiniji, a na koju ne bi mogli utjecati lokalni šerifi kao što je slučaj u Kopačkom Ritu. Isto tako, studije utjecaja na okoliš naručivali bi ne više investitori nego resorna ministarsva.

Kada se govori o obnovljim izvorima energije, gdje je Hrvatska u odnosu na zemlje Europske unije, odnosno na mogućnosti koje nam pruža sunčeva, energija vjetra i ostali izvori obnovljive energije.

Ključno je to da moramo shvatiti kakvo društvo hoćemo. Nemamo viziju razvoja i metodologiju promišljanja alternativa ili verzija vizija razvoja, a što je presudno, nemamo ni demokratske algoritme koji će odlučivati o tome.

Hoćemo li Hrvatsku koja će imati 555 resorta ograđenih žicom ili 200 golf terena, hoćemo li Slavoniju koja se pretvara u veliko vlastelinstvo Todorić ili želimo Slavoniju prepunu snažnih seoskih domaćinstava koja će proizvoditi vrhunsku zdravu hranu koja će preko svjetskih lanaca zdrave hrane kao što je Slow Food trećinu prodavati na vlastitom pragu razvijajući turizam, trećinu preko interneta i trećinu eventualno preko nekih lanaca i imati solare na svojim krovovima od 10 kilovata, čuvati autohtone pasmine crne svinje ili stare sorte jabuka.

To je vizija razvoja o kojoj u Hrvatskoj nitko ne promišlja, nitko ne artikulira alternative. Primjerice, mi ne znamo koliko ljudi treba živjeti na Krku. Je li to 18.000 ljudi kao što je slučaj zimi ili 125.000 ljudi kao što je ljeti. Legitimno je imati otok Krk od pola milijuan ljudi, jer na Malti koja je prostorno manja od Krka živi 425.000 ljudi uz turiste, ali je pitanje želimo li mi to i ima li to smisla. Strateška procjena utjecaja na okoliš se uopće ne koristi.

Situacija je takva da kod nas investitori ucrtavaju u prostorne planove sve što se događa, a energetika je samo jedan derivat. Postoji i problem transporta koji bi se željeznicom dao puno bolje riješiti. Govori se kako Hrvatska nema energije, a danas će na Hrvatsku pasti sunca dovoljno za cijelu godinu, no mi to nismo spremni raditi. S druge strane imamo u planu nepovratnu urbanističku devastaciju istočne obale Jadrana.

Konzervator Belamarić iz Splita je rekao kako imamo oko 6.000 kilometara obale od čega je 750 kilometara urbanizirano. Istovremeno novi županijski planovi govore o urbanizaciji novih 650 kilometara. Znači, mi mislimo duplirati brojku u jednoj generaciji ne ljudi nego prostornih planova ono što se događalo u dvije tisuće godina.

Resort koji se danas zagovara kao koncept razvoja turizma je nešto što postoji na Bahamima. Resort je prostor okružen žicom u kojem se neće jesti autohtona, ili barem hrana dovezena iz Slavonije nego hrana od bilo gdje u svijetu, a gdje je jeftinija kao što su patagonske lignje. Isto je i s vinima koja će se uvoziti. Iza te će žice naši ljudi prijepodne ulaziti kao jeftina radna snaga, a navečer će plesati folklor kao domoroci. To je kolonizacija istočne obale Jadranal Slavonija će se pretvoriti u neku megafarmu proizvođača kao što je novi vlasnik Dukata.

Mi nemamo viziju razvoja koja će biti u interesu malog, domaćeg čovjeka.

Možete li reći da se u Hrvatskoj uopće nešto promijenilo na bolje u ovih deset godina u kojima se aktivno bavite ekologijom?

U deset godina aktivizma i zaštite ne samo okoliša nego i ljudskih prava moj se život radikalno promijenio jer često kradem vrijeme svojoj obitelji i svojim privatnim interesima, često čak i vrijeme sna. No, smatram da sam postao barem malo bolji čovjek, a to je neprocjenjivo. Kada se vi kao čovjek kroz aktivizam promjenite barem malo na bolje je fenomenalna stvar.

Vjerojatno sam u to vrijeme izgubio puno materijalnih bogatstava, ali ono što sam dobio je čast da se družim s ljudima čije sam knjige nekada čitao, onima koji su napravili više od mene i koji su mudriji od mene, bogatstvo osobnih kontakata i s običnim malim ljudima je nešto što je neprocjenjivo i mislim da sam osobo čisti profiter svog aktivizma.

U Hrvatskoj je došlo do raspada sustava zaštite okoliša, na svim segmentima jer imamo studije koje prolaze kao nož kroz putar, gdje imamo situacije da se nešto smatra normalnim radom kao što rafinerija u Sisku koja koristi loše gorivo ili sanaciju koja se pretvara u opću pljačku kao što je slučaj Salonita.

Ima li nešto dobro u cijeloj toj priči?

Da, s druge strane, ekologija i zaštita okoliša te zdravlja i života građana ušla je u mainstream. Zaštita okoliša je postala pitanje života i smrti i to ne nas, nego naše djece. Došlo je do pomaka koji je djelomično neutraliziran s lobotomijom Sulejmana i ekipe, ali mislim da će doći do katarze i to jako skoro kada za pet do deset godina shvatimo što su nam donijela zagađenja koja imaju kumulativne efekte, kada vidimo koliki će biti zdravstveni troškovi lječenja ljudi, koliki će biti troškovi dekontaminacije terena, i kada se vidi koliko ćemo izgubiti pitke vode zbog pesticida koje smo bacili u zemlju i koji tek prodiru u slojeve pitke vode. Mislim da će tada biti prekasno. No, ipak, nikada nije kasno za aktivizam.

Čudno je to što doživite u zaštiti okoliša. Svi na kraju shvate da ste bili u pravi, čak i radikalniji pristupi nekim ekološkim tematikama se pokaže da su bili razumni, ali bude prekasno. Ljudi se osvijeste tek kada netko u obitelji oboli, kada se razlije tanker, kada doživi osobni debakl. Tu je moja glavna frustracija i rezignacija. Upravo to što se trenutno događa s projektima koji prolaze.

No, udruga Eko Kvarner je vitalna kroz radionice čime smo otvorili novi put mogućeg razvoja lokalne zajednice, dobili nove mlade ljude koji su nam pristupili i time dobili efikasnost koju nismo očekivali. No, devastacija Jadrana i projekti poput Plomina, Rockwoola, urbanizacija prema jugu, pokazuje činjenicu da je ljudski razum postao incident. To sam shvatio onoga trenutka kada je Niko Kranjčar prešao u Hajduk. Tada je na Poljudu bilo tisuće oduševljenih Splićana. Istovremeno, par kilometara dalje se desetak aktivista u Vranjicu protivilo da se azbest vozi u otvorenim kamionima kroz Solin. Hapsili su ih, ali tu je bio jedan promil u odnosu na one onih koji su slavili dolazak Nike Kranjčara. Istovremeno, procjene pokazuju da 80 posto mladih u Splitu ima smanjen kapacitet pluća. Ljudi koji će možda statistički umrijeti od toga zagađenja nisu bili svjesni da moraju biti par kilometara dalje, a ne na Poljudu.

Pročitano 380 puta

Moglo bi zanimati

  • Zapisnik GV je naš Godot

    Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.

     

    Napisano Utorak, 16 Veljača 2016 18:59
  • PP naša je giljotina

    Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?

    Napisano Srijeda, 30 Prosinac 2015 08:25

Rekli su

  • "Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!" - Stjepan Gabriel Meštrović, unuk slavnog hrvatskog i jugoslavenskog kipara Ivana Meštrovića