Eko odred Rab

Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini

Alternativa destrukciji otoka

Nakon što sam naveo negativna, gotovo pogubna, djelovanja naših ljudi na svoj otok (betonizacija, uzurpacija javnog dobra, nasipavanje ...

Drugih prilika neće biti - snažno za Most!

Procjenjujem da je u ovom trenutku podrška Mostu na nekih 20% birača. Iako priželjkujem 30, ne bih se iznenadio s 15 mandata. Tu brojku baziram na ...

Jedan otok, jedna betonska šetnica

U petak, 1.03.2013., održan je zbor građana mjesta Kampor, u Područnoj školi, uz prisustvo predstavnika gradske vlasti i javnih poduzeća. ...

Kako jednostavnim potezima onemogućiti dobre turističke priče i alternativne izvore preživljavanja na otocima

Htio sam pisati o toliko toga, ali nema potrebe za žurbom. Novi se problemi gomilaju, a stari ne rješavaju, pa će neke teme čekati godinama ...

Subota, 16 Veljača 2013 19:35

Jedan otok, jedna betonska šetnica

U petak, 1.03.2013., održan je zbor građana mjesta Kampor, u Područnoj školi, uz prisustvo predstavnika gradske vlasti i javnih poduzeća. Prisustvovao sam zboru s ciljem skretanja dodatne pažnje javnosti na promašenu politiku upravljanja mjestom, do kojeg mi je iskreno stalo. Teško mi je pustiti da se preko onoga što je Velom Melu učinjeno, od strane javnosti i strane privatnog kapitala, olako prijeđe, jer posrijedi nije izdvojeni slučaj već reprezentativni primjer promašenih razvojnih praksi koji uzrokuju gubitak otočnog bogatstva, a koje iznova pogađaju rapske prirodne i baštinske znamenitosti.

Tražio sam od nekoliko institucija zaštitu Mela i veći angažman u kontroli radova na području oko plaže kao i sanaciju obale, ali osobe koje bi obalni pojas trebali štititi na institucionalnim, informativnim i političkim razinama ne samo da to ne čine, već u onome što je učinjeno, ne vide ništa sporno. Dapače, za njih je to u interesu turizma i uređenja mjesta. Jer ne raspoznaju razliku između uništenja i razvoja, a svatko je od njih, na svoj način, sudjelovao u tom zločinu.

U praktičnom smislu, plaža je postala ekskluzivno pravo nekolicine obitelji koji će od nje stjecati znatnu ekonomsku korist. Uski krug ljudi postigao je monopol nad plažom, a lokalnoj je zajednici oduzeto pravo na odlučivanje o razvoju te turističke i prirodne cjeline, kao što je oduzeto pravo na zdravo, prirodno, neopterećeno i pravedno korištenje područja. Veli Mel nije smio biti predan kapitalu da raspolaže s njime kako ga volja, ali su lovci na profit stavljeni u povlašteni položaj naspram ostalih mještana koji nisu gajili jednake interese, a čije interese zapravo nitko nije ni štitio.

Ne smije se uskogrudno smatrati da je ono što se učinilo tamo isključiva odgovornost vlasnika i investitora koji na parcelama pokraj rade svoj privatan, umjetan, betonski, profitni kompleks. Mel je bio dio duhovnog dobra otoka i dio kolektivne memorije otočana, a raspolaganje tako vrijednim mjestom nije se smjelo svesti na ovo.

Jedan od mještana tako postavlja pitanje kako je investitor koji gradi kamp pribavio dozvole za gradnju autokampa na Velom Melu, kada prilazni put, odnosno postojeća cesta uz more, nije ucrtana u katastru. Na koji će način vozila pristizati u kamp, ukoliko se sadašnja cesta sutra uredi isključivo u svrhu šetnice. Dodao bih da mi je niz drugih pitanja nejasno u svezi gradnje kampa, prije svega kako je moguće da su dva ogromna bazena (veličine i konstrukcije proporcionalne nekakvoj zgradi) dobila građevinsku dozvolu, a stoje tik uz plažu. Infrastruktura i način gradnje kampa nisu nimalo usuglašeni s urbanističkim planom uređenja i planskom dokumentacijom koja je javno dostupna na stranicama Grada pa se pitam čemu onda ta dokumentacija i planovi služe?

Većem dijelu prisutnih odgovaralo bi kada bi se obilaznica koja se trenutno koristi za potrebe gradnje kampa i prolazak mašinerije (od “slovenskog groblja” do Velog Mela sjeverozapadnom stranom podno šume) asfaltirala pa namijenila kao lokalna cesta za prilaz plaži i autokampu.

Opet, na moje veliko nezadovoljstvo, ljudi izlaze u susret investitoru kojem su već podavali što je vrijedilo, nevjerojatnom servilnošću poklonili najvrednije metre kamporske zemlje, a zauzvrat dobili - poljski put. Kraljevstvo za put!

Mještani smatraju da će taj put biti u interesu mjesta, a osobno sumnjam nije li vlasnik kampa čitavo vrijeme to i htio. Niti toga svijesni, ljudi njegov interes prikazuju kao svoj.

Nitko se nije zapitao ako je neprimjereno da karavane prolaze pokraj grobova žrtava fašizma. Nitko nije priupitao da li će i na koji način buka i prolazak vozila imati posljedice na lokalnu faunu ili stočare, što je sa pticama i životinjama koje se kreću i žive na tom dijelu Suhe Punte te u šumi iznad.

To je ruralni krajobraz, očuvan i pitom, sa ogromnim potencijalom u poljoprivredi, stočarstvu pa i turizmu. Impresioniran tim komadom teritorija, lokaciju edukativnog zoološkog vrta (opisanog u jednoj od prethodnih postova) smatrao sam naprikladnijom upravo oko tog mjesta!

Ako se u njega metne prometnica, taj je prostor izgubljen. Uništen. On je sljedeći na listi za širenje građevina i transformiranje terena. Zamislite na trenutak vozila koja će se danomice tim mirnim krajolikom slijevati prema plaži, kućama i kampu. Sada kada smo uništili plažu, selimo se prema unutrašnjosti te prizivamo uništenje mirnog i očuvanog zavičaja.

Neki na sastanku pohitali su dogovoru na licu mjesta, da bi trebalo cestu baš tamo što prije napraviti (možda osobni interes stavljanju pred opće dobro). Takav smo način usmenih dogovora, na raznoraznim polujavnim sjednicama, već viđali. Uvijek su rezultirala polurješenjima koja su samo dodatno srozala kvalitetu i izgled mjesta.

Predsjednik mjesnog odbora navodio je silne podatke o utrošenim kubicima pijeska, paletama cementa, hvalio aktivnosti mjesnog odbora, tražio odobravanje prisutnih, ali moje je odobrenje izostalo. U tim kubicima mjesni odbori i vlast vide gospodarski napredak, vide neke aktivnosti, biračke glasove, ali materijal se otopio na mjestima za koja ne znadem, koja nisu ni najbitnija po meni, dijelom u privatnim rukama, dijelom javnim radovima, gdje točno i na koji način mogu samo specificirati projektni papiri, dokumentacija, foto arhiva, ugovori i sl., koji nisu javno obznanjeni, ako i postoje. Zašto primjerice nijedna vreća cementa, ponešto kamenja i radna akcija nisu utrošeni na nedavno urušenim potpornim zidovima uz cestu na potezu od samostana Sv. Eufemije do Punte Kampora (desetak ogromnih rupa kakve će najvjerojatnije dočekati ovogodišnje turiste). Gdje je točno završila drvna i kamena građa dobivena devastacijom lijeve strane uvale Kampor, koja bi se trebala u najboljem slučaju vratiti na staro mjesto prilikom sanacije, prije nego se utroši na drugim mjestima. Potpuno mi je nerazumljiv takav koncept razvoja mjesta.

Ne bih se složio ni s gospodinom iz gradske vlasti klasifikacijom otočnih plaža na divlje, odnosno prirodne, i uređene. Uređene plaže na otoku Rabu zapravo su devastirane plaže. Šetnice su izgrađene na uštrb plaže, kamen i pijesak zamijenjeni betonom i zidovima, otpadne vode tuševa slijevaju se na samu plažu, koje se dohranjuju neprikladnim materijalom i koje se poklanjanju privatnom kapitalu (npr. vlasnicima gostionica s terasama na plaži i šetnici, vlasnicima zgrada i mulova koji su bespravno i neometano gradili uz more i dr.). Potrebno je puno više od tuša i WC-a da bi se plaža mogla nazvati uređenom, a to ne podrazumijeva betonaže. A ponekad ni tuševe. Otok sustavno uništaju grupe koje forsiraju vlastite neinovativne vizije razvoja i uređenja, u čije kompetentnosti sumnjam, a koji već godinama (i desecima godina) politički i društveno žare i pale otokom. Njihovi su projekti tehnološki, metodološki i idejno zastarjeli.

Preoptimističan sam bio u ocjeni da će trebati nekoliko godina dok se stvari ne preokrenu i trenutni razvojni procesi započnu percipirati pogrešnima. Problemi su puno dublji, a potrebni će biti deseci godina, izmjene generacija i sazrijevanje civilnog društva. Demokracija nije prihvaćanje stavova većine kako sugerira gradski vijećnik iz Kampora (koji u obraćanju okupljenima mudro upozorava na nužnost odgovornog ponašanja i poštivanja prostora, samo kako bi promašio zaključak te u kontradikciji s prethodno rečenim predložio npr. besmislenu gradnju aquaguna na Melu). O uzaludnosti političke aktivacije alternative u trenutnom lokalnom političkom sustavu (i državnom) mogli bi pričati ovom prilikom, ali ostaviti ću to za neki drugi osvrt. Napomenuti ću ipak da snaga većine i priklon manjine većini nisu demokracija kako sugerira vijećnik, a povijest je dokazala da masa ne gura društvo naprijed već to čine individualci. Gomile srljalju, pojedinci usmjeravaju.

Pogrešno razumijevanje sustava elementarne demokracije, odnosno nerazumijevanje osnova pravednog i pravilnog diskurza i odlučivanja, temelj je hrvatskog (pogotovo rapskog) političkog i društvenog ustroja, a dok ne dođe do odstranjivanja takvog nekrotičnog tkiva pseudodemokracije (odnosno, eliminacije iz političkog i javnog života eminencija koji istinsku demokraciju ne priznaju, ne razumiju i ne primjenjuju) dotle ne možemo očekivati prosperitet.

Grad i mjesni odbori provode samovolju bez kontrole, znanja i pristanka dijela građanstva (makar taj dio bio i manjina). Da bi se stvari počele rješavati na pravi način treba se prvenstveno stvoriti informativna i komunikacijska infrastruktura prema građanima. Primjerice, ovakvi bi zborovi građana bili potrebni na tjednoj razini kako bi se o problemima uopće moglo raspraviti na zadovoljavajući način – s ponešto izmijenjenim načinom rasprave, s pravilnim sustavom obavještavanja i komunikacije s širom javnosti (izostanak kojeg je razlog npr. da je većina o gradnji kampa saznala nakon što je sve bilo gotovo i odlučeno…), ali prije svega s drugačijom stručnom i starosnom strukturom predstavnika i zaposlenika lokalne vlasti – odakle svi problemi otoka zapravo proizlaze.

U tim strukturama (barem u dijelu zaduženom za komunalna i infrastrukturna pitanja) ne vidim arhitekte prostora, dizajnere krajobraza, biologe, permakulturne dizajnere, ekologe – jedini adekvatan kadar koji bi umio i smio usmjeravati razvoj osjetljivih, resursima ograničenih otočnih sredina.

Ako je čovjek sposoban napraviti zid, posjeći stablo, nasipati plažu i platiti bageristu ne znači da je stručan upravljati destinacijom. Isto tako, razvoj se slijepo ne prepušta bilo kakvim stručnjacima, uz izostanak pristanka i mišljenja dijela javnosti. Arhitekti i građevinari, uglavnom iz koristoljubnih interesa, na jednaka pitanja različito gledaju od biologa i ekologa. Pa se tako projekt revitalizacije Velog Mela koji je radila ”struka”, a pogledala i ocijenila probrana grupica mještana, može dvojako ocijeniti. Prvi će zazivati značajne radove, a time svoje veće poslovno učešće, dok će drugi zahtijevati što manje intervencije i narušavanje prirodnog sklada. Tko će reći koja je struka u pravu? Lokalne upravljačko-političke grupe? Koje su ionako do sada radile kako već jesu i učinile otok takvim kakvim jest, uz potporu struke ili bez.

Ne vidim javne skupove, okrugle stolove, suradnju, glasovanja, referendume, ispitivanja javnog mijenja, uvažavanje mišljenja (…). Ne postoji izravna demokracija.

Izostanak tih osnova upravljanja, na razini lokalne samouprave, pokazatelj je da sustav i ljudi koji zastupaju sustav, ne valjaju. Sada tu ulazimo u problematiku civilnog društva na otoku Rabu i aktivne, odnosno, odgovorne građanske strukture (gdje ni jedno ni drugo ne postoji).

Sada kada je plaža Veli Mel uništena (kao i dobar dio drugih otočnih plaža), svedena na posljednje metre, pritisnuta komercijalnim objektima, betonom i asfaltom. Sada je to za našu gradsku upravu – uređena plaža, a nama ostalima, ako se ne sviđa možemo se kupati na nekom drugom mjestu. Zbogom pameti!

Čitavo se vrijeme nisam mogao otrgnuti dojmu da je šutnja jednih i odobravanje drugih pokazatelj pravog stanja stvari i zašto se prvo, potezima mjesne vlasti i raznih privatnih investitora (koji su očigledno dugoročno štetni za mjesto, ali dobri za pojedince) suprotstavlja tek manji broj ljudi. I zašto se neki zahvati ne smatraju uništenjem obale. Tko će prokazivati bespravnu gradnju i devastaciju prirode kada su pojedinci ogledni primjer takvih i sličnih postupanja. Ljudi u “oplemenjivanju” prostora kopiraju jednake pristupe kakve su primijenili na vlastitom kućnom pragu (koje su betonirali, proširili, povisili, izgradili, nasipali i sl, sve dakako bez ikakvih dozvola i projekata). Tko će od tih ljudi promicati održivi i odgovorni turizam, kada su svoje domove pretvorili u hladne turističke spavaonice namijenjene isključivo prikupljanju profita.

U apartmanizaciji je prepoznata egzistencija ljudi ovih krajeva, pa se proces može i smije umjereno kuditi ili hvaliti, a svi smo na neki način ovisni o tim spavaonicama. Problem je što nije pronađena mjera u gradnji, što je izražena isključiva gradnja objekata namijenjenih tržištu (prodaji i/ili iznajmljivanju, ne stanovanju) te što razvoj nije usklađen s kapacitetom i pravilima otočnog prirodnog tijela.

Način razmišljanja privatnog smještaja koji je u načelu nelojalan i orijentiran na osobni probitak precrtava se u upravljanju prostorom - javnim površinama, plažama, šumama, morskom linijom i sl.

Konačno, imao sam osjećaj da neki guraju neke svoje male interese, da previše inzistiraju na benignim stvarima i ne zanima ih šira slika. U svakom slučaju, uporni su dobili koju minutu za reći što misle, skup se odužio, ali u tolerantnom i uvažavajućem ozračju (unatoč generacijskom jazu sudionika i podijeljenim mišljenjima) pa bih rekao da itekako postoji interes javnosti za participacijom u upravljanju otokom, ali se ta želja i pravo javnosti, od strane vlasti ne prihvaća, ne iskorištava i ne cijeni.

Pročitano 2329 puta

Video sadržaj

Moglo bi zanimati

  • Zapisnik GV je naš Godot

    Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.

     

    Napisano Utorak, 16 Veljača 2016 18:59
  • PP naša je giljotina

    Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?

    Napisano Srijeda, 30 Prosinac 2015 08:25

Rekli su

  • Uhljeb je osoba čija se životna taktika, ideologija, praksa i evolucijski nagon za egzistencijom svodi na nekritički oportunizam. Dotična osoba lojalna je svojoj stranci, lokalnom šerifu, kompaniji i nečemu drugom sve dok nešto od tih entiteta osigurava njegovu egzistenciju. Pritom djeluje kontra svih plemenitih poriva i ideala, krajnje nagonski, reducirano na instinkt za preživljavanje i do kraja će stajati uz izvor svoje egzistencije ne mareći da li on uništava tuđe živote, potapa budućnost cijelih generacija, pa u konačnici možda i vrši genocid cijelih naroda. - Stipe Petrina