Eko odred Rab

Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini

Alternativa destrukciji otoka

Nakon što sam naveo negativna, gotovo pogubna, djelovanja naših ljudi na svoj otok (betonizacija, uzurpacija javnog dobra, nasipavanje ...

Drugih prilika neće biti - snažno za Most!

Procjenjujem da je u ovom trenutku podrška Mostu na nekih 20% birača. Iako priželjkujem 30, ne bih se iznenadio s 15 mandata. Tu brojku baziram na ...

Jedan otok, jedna betonska šetnica

U petak, 1.03.2013., održan je zbor građana mjesta Kampor, u Područnoj školi, uz prisustvo predstavnika gradske vlasti i javnih poduzeća. ...

Kako jednostavnim potezima onemogućiti dobre turističke priče i alternativne izvore preživljavanja na otocima

Htio sam pisati o toliko toga, ali nema potrebe za žurbom. Novi se problemi gomilaju, a stari ne rješavaju, pa će neke teme čekati godinama ...

Nedjelja, 10 Veljača 2013 19:19

Alternativa destrukciji otoka

Nakon što sam naveo negativna, gotovo pogubna, djelovanja naših ljudi na svoj otok (betonizacija, uzurpacija javnog dobra, nasipavanje i uništavanje obale, apartmanizacija, zapuštenost ruralnog dijela, eksploatacija prirodnih sirovina i sl.) mogu predstaviti alternativna rješenja temeljena na smjernicama održivog razvoja, permakulturnog dizajna i zaštite okoliša.

U turizmu igramo na sigurno, neselektivno preuzimamo globalne trendove lažnog luksuza, ali koji se polako počinju percipirati dosadnima, neoriginalnima, nedovoljnima u privlačenju turističke pažnje, uz to ekološki štetnima (npr. privatni bazeni).

Kada raspravljamo o potrebnim ulaganjima i razvojnim projektima na lokalnoj razini treba biti maksimalno pragmatičan.

Ideja ništa ne košta i to vrlo dobro znaju političari, koji se idejama razbacuju kao što se razbacuju novcima poreznih obveznika, za što ni u jednom ni drugom slučaju ne snose posljedice. Neodržano obećanje ne spada u kategoriju kažnjivog djela pa se predlažu ideje i obećanja koja zvuče sjajno, ali koje nisu ostvarive u trenutnim uvjetima (i bližoj budućnosti).

Ideja mora proći proces osmišljavanja, analiziranja i istraživanja prije nego postane konkretan projekt, a nakon što ispitate svaki detalj i iskažete svaki podatak, planirani rezultat izostane ili završi na drugom putu.

Na predstojećim lokalnim izborima, izborni će programi stranaka biti vizualizirani zanimljivim “pitama”, tablicama, brojkama, formulama, grafovima – gramatički i sintaktički savršeno pisanim i sadržajno jasnim opisima, da bi narod mogao pomisliti kako je takva profesionalnost i trud na papiru, znak kako će stranka, pobijedi li na izborima, istim načinom raditi i vladati otokom.

Utoliko je nazmisliv sljedeći projekt, koliko je nezamislivo da se na Rabu išta gradi, a da nisu turističke spavaonice!

Ako se neki program predlaže za lokalnu realizaciju, on treba biti lokalno ostvariv. Zahtjevi koje projekt nalaže, trebaju biti realni, u skladu s prostornim, klimatskih, društvenim, tradicijskim, pravnim i kulturnim zakonitostima te gospodarskim mogućnostima. Projekt od npr. trideset milijuna kuna gušiti će svaku manju općinu, bez obzira na pomoć države ili županije. Projekt treba biti financijski isplativ, ekonomski dohvatljiv i ekološki prihvatljiv.

Sljedeći projekt nije planiran kroz determinantu financijske isplativosti, ali sudjeluje u stvaranju poduzetničke atmosfere i poticanju rasta ostalih otočnih profitnih subjekata. Ekonomski je dohvatljiv (ostvariv) jer je prilagođen kapacitetu i sredstvima kakvima bi općina naše veličine trebala raspolagati (odnosno, ne raspolaže ukoliko ne postoji racionalizacija u ostalim rashodima).

Edukativni zoološki vrt s domaćim životinjama održivi je projekt, odgovarajući otoku Rabu s obzirom na karakteristike podneblja, biosustav, tradiciju, povijesna, geografska i društvena obilježja otoka. Ova je zamisao suprotnost trenutnim ‘razvojnim’ trendovima, a koji se oslanjaju na uništenje krajolika i eksploataciju otočnih resursa.

Zoološki vrt projekt je koji može zaživiti uz sinergiju lokalne zajednice, tvrki, javnih institucija, gradske vlasti, udruga. Koji se oslanja na mjesna bogatstva, ljudstvo, građu i znanje.

Vrt ima iznimni potencijal u turizmu, zdravstvu, ekologiji, društvenim projektima, može izmijeniti negativnu turističku sliku Raba te potaknuti razvoj svijesti, proizvodnje i etnološke promidžbe. Projekt predstavlja novi smjer u unapređenju otočne turističke ponude, napravljen je uzimajući u obzir našu ekonomsku realnost, kadrovske faktore i raspoloživost prostora.

Projekt je također svojevrsna kritika pogrešne politike upravljanja otokom te mentalitetu lokalnog stanovništva koje je izgubilo dodir s prirodom i svojom životnom sredinom.

Stvarna snaga edukativnog zoološkog vrta nije u zanimljivoj populaciji životinja (koje i dalje veći broj domaćih ljudi percipira samo kao sirovinu za prehranu) već u okupljanju i poticanju rada društava, udruga, institucija, poduzeća i ljudi. Na zološki vrt mogu se osloniti ostali subjekti turističke ponude, a unutar njega razviti niz drugih – etno selo, pčelarska kolonija za proizvodnju meda, konjički klub, botanički vrt, terepeutske skupine, trenirališta, uzgajivačnice, igrališta, čuvaonice pasa i mačaka za turiste na ljetovanju, veterinarska služba, suvenirnice, sirana, rezervati - lista je beskonačna…

U osnovi je realizacija vrta prilično jednostavna i jeftina. Osnovna pravila su definirana, a ostatak se može precizirati kada započne gradnja. Nakon dovršetka, prostor se naknadno može širiti uz implementaciju dodatnih sadržaja. Počeci mogu biti mali - nekoliko objedinjenih terena, manje skupine životinja, manja stada i manji broj vrsta. Projekt je zanimljiv zbog svoje fleksibilnosti. I privatni iznajmljivači i manja gospodarstva mogu na svojoj zemlji postaviti objekt pa u njemu smijestiti nekoliko životinja npr. koze ili magarca, perad i dr. što bi bilo izrazito zanimljivo njihovim mlađim gostima.

Vrt treba u mjesecima izvan turističke sezone biti javan, s otvorenim, ali kontroliranim pristupom javnosti koja bi sudjelovala u raznoraznim aktivnostima. Ako se osigura dovoljno veliko područje koje neće biti potrebno u čuvanju i ispaši životinja, njegovo se korištenje slobodno ustupa grupacijama koje ga koriste kao društveni vrt – primjerice za uzgoj povrća i voća, s namjerom da se ruralni krajobraz privede svojoj svrsi.

Takva područja postaju lokalne društvene točke gdje se zajednica uključuje radom, posjetom, donatorstvom i savjetodavstvom.

Možemo li zamisliti školske grupe koje prolaze edukacije obrade polja, uzgoja i brige o biljkama i životinjama? Vrtićku djecu koja svoje vrijeme provode u navlačenju ušiju kunićima? Zar je nemoguće da mladi svoje vrijeme provode u ovakvom centru umjesto u kafićima?

Silan potencijal krije se u lokalnim udrugama, klubovima, zdravstvenim institucijama, turističkim ponuđačima – npr. da hotelska kuća, zdravstvena ustanova, možebitni starački dom, kroz posebno razvijene programe uzgajaju povrće koje onda koriste u prehrani (npr. uzgoj krumpira, rajčice, krastavaca, salate, slatkog kumpira i dr.), poboljšavajući kvalitetu prehrane, smanjujući troškove kupovine i dostave hrane, potičući lokalnu ekološku proizvodnju, a što sve zajedno stvara originalnu promidžbenu priču i destinacijski brend.

Vrt može postati bolja turistička priča od ‘Rabske Fjere’, s cjelogodišnjim modelom rada, ali koji se može na razne načine vezati uz Fjeru.

Zoološki vrt mora biti projekt općine, a ne privatnog kapitala. U najboljem slučaju komunalnog poduzeća koje u malim sredinama poput Raba jedino raspolaže dostatnim ljudstvom, stabilnim cjelogodišnjim priljevom sredstav, tehnikom i dr., a istodobno može preko ovakvog projekta osigurati dodatni izvor prihoda (proizvodnja mesa i poljoprivrednih proizvoda)

Privatno poduzetništvo primarno je usmjereno na prikupljanje dobiti, a ne na duhovno i zdravstveno uzdizanje sredine. Privatni projekt težio bi profitu, a prema prirodi hrvatskog poduzetništva, kojemu je koncept društvene odgovornosti nepoznat, bojim se kako vrt ne bi odgovarao prostranošću, sadržajem i načinom funckioniranja onome što je otoku zaista potrebno.

Izvan turističke sezone, zoološki vrt zasigurno ne bi mogao djelovati profitno, a projekt pretpostavlja cjelogodišnji rad s zajednicom kroz radionice, natjecanja, priredbe, društvena događanja, terapeutski rad, agrikulturni uzgoj, druženja i rad s mladima itd.

Vrt treba postati jedan od graditelja budućnosti otoka i razvoja sredine, a javnost treba zoološki vrt percipirati kao javno dobro, kao svoje vlasništvo kojemu treba pažnja i pomoć. U tom je smislu dio vrta namijenjen društvenim sadržajima.

Ako je posrijedi privatno vlasništvo, kvaliteta i obim vrta ne bi bio na najvišoj razini, a strahujem da se čitava stvar, kao ostatak otočne turističke ponude, svede na nekoliko mjeseci prodaje ulaznica i preživljavanja do iduće turističke sezone - bez inovacija, bez interesa da se program nadopunjava i poboljšava, a kamoli da djeluje kao odgajatelj novih generacija građana.

Projekt edukativnog zoološkog vrta idejni je projekt utemeljen na javno dostupnim podacima i primjerima iz inozemstva i Hrvatske, koje treba u sporednim dijelovima detaljnije razraditi. Oko nekih nejasnoća dostupni izvori ne daju jasne odgovore. Desetine pogledanih video materijala, pročitanih zakona i pravilnika, online materijala, scenarija i web stranica, nisu pomogle u poimanju odgovara na neka pitanja.

Ali u bitnom dijelu podaci su ispravni. Iznosi odgovaraju cijenama na hrvatskom tržištu potrepština i životinja. Samo oglasnici vrve stotinama vrsta i pasmina životinja, a gospodarska kriza mnoge je uzgajivače i hobiste dovela do toga da životinje jednostavno doniraju jer nemaju mogućnosti za njihovo daljnje čuvanje.

Bitan je problem neraspoloživost prostora. Objedinjeno područje od barem 10 ha (koje je prethodno zamišljeno na 5 ha), a koje je u prihvatljivim zonama (dovoljna udaljenost od urbanih cjelina, ali istodobno povoljnog ekosustava i lakše prometne dostupnosti) jednostavno ne postoji, a atraktivne su pozicije pod pritiskom širenja naselja i transformacije okoliša. Razmatrana lokacija na području Kampora, koja se u ovom trenutku čini najboljom opcijom, opet zahtijeva okupljanje sitnih zemljoposjednika koje je nužno motivirati na suradnju, kroz prilagođene programe suradnje.

Terapeutsko-rehabilitacijski dio (npr. terapijsko jahanje konja) zahtijeva školovane instruktore i licenzirano osoblje, posebnu politiku rada, što sve zahtijeva značajnu ustrajnost i ulaganja.

Dodatna pitanja koja se nameću s kojima trenutno ne raspolažem odgovorima odnose se na troškove radne snage, komunalne troškove, nedostatak vozila i poneka druga manje bitna pitanja (koja bi se riješila ako je nositelj projekta komunalno poduzeće). Ali znajući sve to, novčani troškovi, čak da se sve učini na najvišoj razini kvalitete i standarda, procjenjujujem na tek nekoliko stotina tisuća kuna. Upravni ustroj zoološkog vrta također nije u ovom trenutku jednostavno specificirati.

Projekt je prezentiran ovim putem i javnosti jer glavni nositelj projekta treba biti Grad Rab (kom. poduzeće ili udruga/zadruga koja odgovara gradu) – što je u konačnici, javnost. Treba imati na umu da konačne brojke mogu biti znatno niže ukoliko se utiliziraju lokalni resursi i ljudi. Ako se suradnja realizira zajedno s mjesnom zajednicom u prikupljanju građe i radu, mnogo se toga može napraviti uz minimalni utrošak vremena i novca – pogotovo u gradnji smještajnih objekata životinja – jasla, štala, kućica, ograda, nadstrešnica, korita, zidova, ograda i sl., koji su uostalom glavna infrastruktura zoološkog vrta.

Na žalost, upravitelji otoka, napredak vide u ogromnim projektima u kojima se vrti mnogo love, a odbacuju ideje koje su relativno jeftine i jednostavne. Ovakvim, održivim i ekološkim projektima se izgrađuje bolje sutra, ali oni to nisu sposobni pojmiti. Ne razumiju…

Svaka daljnja investiranost u dokumentaciju nije optimalno iskorišteno vrijeme jer interesa za ovakvim tipom projekata jednostavno nema. Našim ljudima su atraktivnije gradnje kloriranih bazena i novih apartmana kako bi se iscrpila kratka turistička sezona, umjesto da se krene s nečim novim i eventualno omogući proširenje ponude i proizvoda s ekološkom naravi.

Nadam se da će neka vlast u budućnosti, ova ili ona, prepoznati pozitivne karakteristike ovoga projekta te pokrenuti makar nekakav mini-vrt ili pilot projekt, prije nego i posljednji magarci isčeznu s otoka.

Pročitano 3045 puta

Video sadržaj

Moglo bi zanimati

  • Zapisnik GV je naš Godot

    Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.

     

    Napisano Utorak, 16 Veljača 2016 18:59
  • PP naša je giljotina

    Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?

    Napisano Srijeda, 30 Prosinac 2015 08:25

Rekli su

  • Uhljeb je osoba čija se životna taktika, ideologija, praksa i evolucijski nagon za egzistencijom svodi na nekritički oportunizam. Dotična osoba lojalna je svojoj stranci, lokalnom šerifu, kompaniji i nečemu drugom sve dok nešto od tih entiteta osigurava njegovu egzistenciju. Pritom djeluje kontra svih plemenitih poriva i ideala, krajnje nagonski, reducirano na instinkt za preživljavanje i do kraja će stajati uz izvor svoje egzistencije ne mareći da li on uništava tuđe živote, potapa budućnost cijelih generacija, pa u konačnici možda i vrši genocid cijelih naroda. - Stipe Petrina