Eko odred Rab

Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini

Alternativa destrukciji otoka

Nakon što sam naveo negativna, gotovo pogubna, djelovanja naših ljudi na svoj otok (betonizacija, uzurpacija javnog dobra, nasipavanje ...

Drugih prilika neće biti - snažno za Most!

Procjenjujem da je u ovom trenutku podrška Mostu na nekih 20% birača. Iako priželjkujem 30, ne bih se iznenadio s 15 mandata. Tu brojku baziram na ...

Jedan otok, jedna betonska šetnica

U petak, 1.03.2013., održan je zbor građana mjesta Kampor, u Područnoj školi, uz prisustvo predstavnika gradske vlasti i javnih poduzeća. ...

Kako jednostavnim potezima onemogućiti dobre turističke priče i alternativne izvore preživljavanja na otocima

Htio sam pisati o toliko toga, ali nema potrebe za žurbom. Novi se problemi gomilaju, a stari ne rješavaju, pa će neke teme čekati godinama ...

Srijeda, 16 Siječanj 2013 18:50

Golfu na otoku mjesta nema

Želim se osvrnuti na relativno novi trend koji podržavaju turističko-ugostiteljski krugovi, ali koje zapravo potiču i kontroliraju građevinsko-bankarski lobiji.

Danas zastupati gradnju golf terena je moderno, to je “mainstream”. Kažu turistički analitičari i stručnjaci da se u tome krije ključ uspjeha hrvatskog turizma. Brojne oaze nedirnute prirode duž jadranske obale magnet su grupacijama krupnog kapitala, a da stvaranje golf resorta zastupaju primarno građevinske tvrtke, trebao bi biti dovoljan pokazatelj kako investitorima nije interes dugotrajni boravak na ovim prostorima već brza zarada na ušrtb okoliša i domaćeg stanovništva.

Golf biznis zapravo je nekretninski biznis,a sport i rekreativni sadržaji su sekundarni u odnosu na posao s nekretninama. Ulagači nemaju koristi od gradnje travnatih površina na kojima bogata elita udara lopticu štapom, a jedino što troši je kisik i vrijeme.

Novac je u susjednim hotelima, vilama i apartmanima, a igrališta služe samo podizanju rente smještajnih i prodajnih objekata u svojoj blizini. Golf projekti su nekretninski projekti te ih takvima treba smatrati. Ako je procjena da otok ima dovoljan kapacitet prihvata gostiju i da su mjesta preizgrađenja (kao što jest slučaj s otokom Rabom) onda treba izbjegavati temu golfa u širokom luku, a ne već sada, dok je čitava problematika nedovoljno jasna običnom čovjeku, o golfu pričati u pozitivnom kontekstu i priklanjati javnost tim i takvim projektima.

Jer posrijedi je običan biznis mešetarenja imovinom. Golf je trojanski konj za gradnju na najatraktivnijim lokacijama i potencijalno najprosperitetnijim zemljištima koji bi primarno trebali služiti razvoju mjesne zajednice.

Stvaranje golf resorta na otocima ugrožava iznajmljivače i hotelijere, a nitko neće graditi golf terene bez onog dijela infrastrukture koja profit donosi, što su apartmani, hoteli, vile, restorani i sl.

Dok razumjeti strane profitne fondove možemo jer je njihova priroda i svrha gozbarenje nad iskoristivim dobrima država, građane treba zaštiti od vlastite lakomosti. Država i županije jasno su se pozicionirale na stranu kapitala potpomognutog lokalnim biznismenima koji obećanjima o radnim mjestima i napretku gospodarstva otvaraju sva vrata. Očito da jedini otpor takvim skupinama može proizaći iz civilnih udruga i građanskih akcija.

Kao u svemu drugome, moćni i bogati neutemeljenim obećanjima o nerealno velikom broju radnih mjesta, o razvoju drugačije dimenzije turizma, o privlačenju dobrostojeće klase gostiju – pridobivaju vlast i javnost koja nije sposobna predvidjeti ekonomske i ekološke posljedice. Strani se kapital oduvijek oblizivao nad spektakularnim obalama kakva je naša, ali tragedija će biti ako nastane podrška lokalnih ljudi, koji iz pohlepe ili neznanja (ili ubojita kombinacija oboje) nekritički prihvate sve što ima predznak radnih mjesta.

Kratkoročna bi korist gradnje golf odmarališta bila opipljiva. U startu bi domaći čovjek prodao zemlje što ima (naravno po cijeni višestruko nižoj prije nego se zemljište prenamijeni u građevinsko). Posla bi se pronašlo za inžinjere , geodete, građevinare, arhitekte, bageriste, prijevoznike, za mještane, za grad i za državu. Ali nakon što se resort završi, nakon što se vile i apartmani rasprodaju, nakon što investitor višestruko vrati uloženo, što ostaje? Zar će domaći penzioner s mirovinom od 1500 kuna igrati golf? Kakva je perspektiva zaposlenja mještana osim da čiste sobe i vrtlare travicu, a zimi obilaze vile stranaca. Kapital se neće zadržati na otoku!

U konačnici, kako to već biva, domaćem čovjeku ponudi se niskokvalifirano radno mjesto, lokalnim konspirantima administrativna, a kompanijskom kadru rukovodeća mjesta. Golf igrališta postanu off-limits zone kojima se mještani više ne mogu slobodno kretati. Zaboravite koncept javnih površina i društvenih vlasništva. Podiže se žičana ograda kao fizička manifestacija razlika između nadljudi u svom umjetnom raju i domorodaca koji s druge strane čuvaju ovce.

Tri glavna problema golf projekta, najkraće i najblaže rečeno, su: uništenje krajolika, pretjerana potrošnja vode i zagađenje kemikalijama.

U 2012., Španjolska je raspolagala s 592 golf poligona, među kojima 424 golf igrališta, samo 9 javnih, 20 prirodna i 130 kluba bez tradicionalnih golf travnjaka. Danas se Španjolsku uzima kao primjer zemlje koja je svoju obalu uništila pretjeranom izgradnjom apartmana, hotela i golf resorta, a istodobno ima jednu od najvećih stopa nezaposlenosti u Europi…

Za razliku od Škotske gdje je nastao i gdje mu klima odgovara, golf nije primjeren sport našem podneblju. U Britaniji su tradicionalna golf igrališta prirodna i potpuno stopljena s okolišem. Koncept golf resorta tamo nije zaživio.

Danas se u drugim dijelovima svijeta, a posljednje vrijeme i u domovini golfa, igrališta umjetno stvaraju i tretiraju, a grade na prirodno najatraktivnijim područjima.

Golf tereni se doslovce grade – najviši sloj zemlje se odstranjuje i posipava se nova zemlja. Lokalna flora i fauna se eliminira, a zasađuje se ili postavlja (komad po komad) trava koja se prirodnim putem ne može održati na području bez ljudske intervencije. Na taj način moguće je izgraditi golf igralište usred pustinje, što se nerijetko i radi, a umjetno stvoreni krajolici nemaju nikakve veze s autohtonim krajolikom – vizualno, geološki i civilizacijski. U području primorja gdje je prisutna bitna salinizacija tla, kraški i trusni teren, potrebno je korištenje znatnih količina kemijskih sredstava i vode.

Divljač se terenima ne smije kretati pa se uklanja (istrebljuje), a kako bi se eliminirao korov i održala alohtona flora, koriste se znatne količine mineralnih gnojiva, herbicida, pesticida, koje bez sustava kontrole protoka i zbrinjavanja odljevnih voda (što će se, uz izostanak inspekcijskog djelovanja države, neminovno zbiti), ulaze u tlo, u niže slojeve tla, u podzemne vode, a zatim u vodu i hranu koju stavljamo na stol. Golf tereni ostavili bi neizbrisiv trag na vidljivi pejzaž, ali jednako bi loše prošao otočni biosustav i raznolikost.

Treba se zapitati kakva je logika u gradnji golf terena znajući da su za održavanje velikih zelenih površina potrebni sustavi navodnjavanja vodom. Količina vode pohranjena u umjetno stvorenim akumulacijskim jezerima često nije dostatna pa se navodnjavanje dopunjava vodovodnom vodom – istom onom koje lokalno stanovništvo koristi za piće po značajno višoj cijeni. Prema podacima Europske golf udruge, količina vode potrebne za navodnjavanje igrališta s 18 rupa, u jednom danu, jednaka je dnevnim potrebama grada od 8000 stanovnika. Drugim riječima, golf igralište na otoku Rabu s 18 rupa, trošilo bi dnevno vode koliko čitavo stanovništvo otoka (bez turista!).

Kakva je stoga održivost golfa na otoku, gdje ljetne suše uzrokuju redukcije vode, ali koji ionako ima problema s opskrbljivanjem učetverostručenog broja stanovnika u ljetnim mjesecima. Očito da tvrtke koje žele golf u priobalju nisu zainteresirane za dulju prisutnost u regiji, već se po rasprodaji nekretnina povlače, a zajednici i državi prepuštaju daljnju brigu o ekosustavu bačenom iz ravnoteže.

U ovom trenutku ne trebamo se bojati golfizacije otoka Raba, jer su oči golf-lešinara uprte u druge dijelove Hrvatske. Na Srđu ponad Dubrovnika planira se gradnja golf resorta površine veće od dubrovačkog zaleđa sa starogradskom jezgrom. Trenutni gradonačelnik grada Dubrovnika A. Vlahušić prethodne je izbore osvojio protivljenjem projektu i obećanjem o raspisu referenduma po pitanju gradnje na Srđu, samo kako bi nakon dobivenih izbora okrenuo ploču te postao jednim od zagovornika projekta i protivnika referenduma (ako ste se pitali zašto dubrovčani zvižde svom gradonačelniku prilikom svakog njegovog javnog nastupa). Još jedan testament vjerodostojnosti i poštenju hrvatskih lokalnih političara, kojima gaženje predizbornih obećanja stoji u opisu posla.

Na drugoj strani Hrvatske, prostornim planom Istarske županije, Istra bi trebala postati “bogatija” za 23 golf igrališta. Koji je točan broj trenutnih igrališta i da li je gospodarska kriza usporila ili obeshrabrila investitore, prestao sam pratiti, ali sigurno da će se ponovnim jačanjem građevinskog i financijskog sektora aktualizirati mnogi od tih projekata.

Treba stoga biti pažljiv s pitanjem golfa na otoku Rabu. Rab si prostorno, infrastrukturno i kadrovski ne može priuštiti golf igrališta, a rješenja za zapošljavanje trebali bi pronaći u alternativnim oblicima turizma i rada. Domaćem čovjeku ne može se osigurati sigurna egzistencija ako ga se svodi na rasnosača golf palica i kosca trave, a posljedice tako drastične izmjene prostora osjećale bi se generacijama.

Ovog trenutka golf otoku ne predstavlja neposrednu opasnost, što opet proizlazi iz nepovoljnijeg geografskog položaja, slabije prepoznatljivosti i lokalne ponude od navedenih regija, ali jednom će vrijedan otočni prostorni kapital upasti u oko nekom bogatašu, a onda trebamo biti spremni i dovoljno pametni kako ne bi pokleknuli pred snažnim interesnim grupama koje po dokazanom obrascu crpe zemlju i ljude.

S jedne strane imamo bankarsko-građevinski aspekt golfa, a s druge strane imamo socio-ekološki aspekt. Rješenje i ispravan izbor, pronaći će se nakon što se pronađe dugoročna strategija razvoja – koja za otok nije osmišljena, a koju nema tko ni osmisliti. U takvim uvjetima misli i svijesti, golf ne treba prizivati.

Pročitano 496 puta

Video sadržaj

Moglo bi zanimati

  • Zapisnik GV je naš Godot

    Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.

     

    Napisano Utorak, 16 Veljača 2016 18:59
  • PP naša je giljotina

    Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?

    Napisano Srijeda, 30 Prosinac 2015 08:25

Rekli su

  • "Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!" - Stjepan Gabriel Meštrović, unuk slavnog hrvatskog i jugoslavenskog kipara Ivana Meštrovića