Eko odred Rab

Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini

Alternativa destrukciji otoka

Nakon što sam naveo negativna, gotovo pogubna, djelovanja naših ljudi na svoj otok (betonizacija, uzurpacija javnog dobra, nasipavanje ...

Drugih prilika neće biti - snažno za Most!

Procjenjujem da je u ovom trenutku podrška Mostu na nekih 20% birača. Iako priželjkujem 30, ne bih se iznenadio s 15 mandata. Tu brojku baziram na ...

Jedan otok, jedna betonska šetnica

U petak, 1.03.2013., održan je zbor građana mjesta Kampor, u Područnoj školi, uz prisustvo predstavnika gradske vlasti i javnih poduzeća. ...

Kako jednostavnim potezima onemogućiti dobre turističke priče i alternativne izvore preživljavanja na otocima

Htio sam pisati o toliko toga, ali nema potrebe za žurbom. Novi se problemi gomilaju, a stari ne rješavaju, pa će neke teme čekati godinama ...

Ponedjeljak, 09 Veljača 2015 16:32

Krepat, ma ne molat

Interese Raba ostale su samo braniti ptice Interese Raba ostale su samo braniti ptice

Nekoliko dana nakon objave kratkog teksta u "Novom listu" na temu aerodroma Rab, u kojemu isti nazivam projektom-slučajem i izražavam želju da se čim prije od njega odustane, dopire do Raba informacija kako je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode izdalo rješenje kojim se odbija zahtjev Grada Raba za izgradnju aerodroma zbog značajnog negativnog utjecaja na očuvanje i cjelovitost područja ekološke mreže.

Unatoč brojnim apelima i pisanjima oko ovog projekta, Grad Rab nije htio slušati, kao što nikada oko bilo čega pametnog nije. Pretpostavljam da tako mora biti, ali zašto oko svega moramo voditi ratove?

RJEŠENJE MINISTARSTVA

Što to rješenje znači? To znači da je projekt aerodroma došao do zida koji ne može preskočiti. To znači da da su godine rada, stotine radnih sati djelatnika, deseci tisuća kuna putnih naloga i milijuni kuna bačeni u vjetar. Ja sada pitam - tko će za to odgovarati? Kada radnik privatniku uzrokuje  štetu od nekoliko tisuća kuna, on dobiva otkaz, a kada lokalna samouprava razbaca u ništa milijune kuna to se naziva "nepovoljnom procjenom", a oni koji su tu "procjenu" napravili i dalje uredno gospodare javnim novcima i pozicijama moći. Ignoriraju savjete pametnijih od sebe, i glupo, jednostavno glupo postupaju.

Sada kreću u novu kampanju za stara radna mjesta, kao da nas nisu dovoljno upropastili. Zatim je, vjerojatno opet slušajući krive savjete pametnjakovića, kampanja okrenuta protiv tih "zločestih rapskih ekologa" koji samo znaju kritizirati, a sami ne znaju ništa napraviti!

Ta objava je stravična, tipična hrpa demagoških ispadica, obmanjujućih izjava - laži!

Za predigru članku predlažem tematsko izvješće revizorskog suda na ovu temu, a baš me zanima što bi rekli za aerodrom Rab. Kad smo već kod linkanja korisnih dokumenata, prilažem i link na najnoviju Strategiju prometnog razvoja RH za razdoblje 2014. do 2030. Za jedan "strateški projekt" čudno kako se nijednom riječju ne spominje zračna luka na Rabu. A idejni otac ovog projekta sjedi visoko u Ministarstvu. Toliko o najvažnijem projektu na otoku u zadnjih 50 godina! Idemo po odlomcima:

"Zračna luka Rab je jedan od najvažijih projekata na našem otoku u zadnjih 50 godina odnosno od kada je uvedena prva trajektna linija s kopnom. Ovaj projekt na ulaznim je vratima Strategije prometnog razvoja RH, a činjenica da je prva faza projekta izrada projektne dokumentacije A3NET, dobila svoj nastavak s projektom CAN ,koji je kao i prva faza sufinaciran iz EU fonodova ,ide u prilog činjenici da trebamo podržati taj projekt kojim ćemo okrenuti novi stranicu razvoja otoka i najvažnije gospodarske grane na njemu- turizma."

Ova nova faza projekta CAN završiti će kao i A3-NET (potraćen novac). Mi ne znamo ništa o tom CAN projektu, ovo je ionako izgubljena stvar nakon rješenja Ministarstva. Na zboru građana su rekli da je projekt počeo i da će se dobiti novih 700 000 eura, ali ne znamo ako su sredstva već povučena, je li štogod već potrošeno, zašto se novac traži i dobiva. Iskreno se nadam da ne pokušavaju povući lovu pod svaku cijenu, a znajući ishod. Budale mogu raditi od nas, ali ne i od većih riba u moru.

"Najnovija informacija jest da je Ministarstvo okoliša svojim rješenjem odbilo zahtjev Grada Raba za zahvat „Izgradnje aerodrom Rab“ zbog značajnog negativnog utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže prvenstveno zbog hranilišta bjelonokte vjetruše na području Mišnjaka, no ono što također stoji u tom rješenju je to da Grad može podnijeti istom ministarstvu zahtjev za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i odobrenje zahvata uz kompenzacijske uvjete. Ako budemo ekološku mrežu tumačili doslovno onda možemo zaboraviti na bilo koji druge kapitalne projekte kao što je Radna zona, odlagalište otpada, a posebno solarne elektrane,iako je isto uvršteno u Prostorni plan uređenja Grada Raba,i UPU-Radne zone Mišnjak. "

Neka vas termin "prevladavajućeg javnog interesa" ne zavara. Javni interes ne podrazumijeva interes građana nego vladajućih struktura. Ljude nitko ne pita za njihov interes. Ako za ovaj projekt postoji prevladavajući javni interes odlučuje MINISTARSTVO, a znamo tko sjedi u ministarstvu. I eto, to je ono što se želi - zaobići ljude, zaobići rješenje i proglasiti prevladavajući javni interes. Naravno, to ne bi bio kraj, jer bi onda Hrvatska trebala jako dobro obrazložiti komisiji zašto je taj projekt proglašen javnim interesom. Oko toga se treba malo više potruditi nego oko obrazloženja koliko je moral skliski teren. Tu na scenu opet stupaju "zločesti ekolozi" koji će ponoviti sve one argumente, od ekoloških do pravnih, i obraniti tezu da luka ipak nije javni interes kakvim ga neki nastoje prikazati - za početak, imamo hidroavinsku vezu s kojom postižemo jednaki efekt (bez narušavanja eko mreže) i imamo dvije zračne luke na susjednim otocima... To bi trebalo biti sasvim dovoljno. Koliko laži stane u dvije rečenice... Odjednom se spominje neko odlagalište otpada, solarna elektrana, radna zona... Genijalan bi potez bio uz zračnu luku "napravljenu prema najvišim ekološkim standardima" locirati odlagalište otpada. Naši bi se turisti odmah prilikom slijetanja mogli uvjeriti u veliku predanost otočana održivom razvoju i zaštiti okoliša! Odlagališta otpada su zakonom zabranjena, nova se ne smiju otvarati, a sva postojeća se trebaju  sanirati do 2018., pa mi nije jasno o kojem novom odlagalištu otpada priča? I još unutar mreže N2000. Možemo na prste jedne ruke nabrojati hektare solarnih panela po Hrvatskoj koji su napravljeni unatrag 10 godina. A glede projekta radne zone, s obzirom da je ona započeta i područje već devastirano, nitko ga neće osporavati. Čak bi i ekolozima bilo prihvatljivo da ona profunkcionira i da se onamo  maknu svi gospodarski subjekti koji se sada nalaze u naseljenim zonama. Već se preko deset godina "gradi" radna zona, Grad je rasprodao najbolju imovinu kako bi novac utrošio u dovršetak radne zone. Ja vas sada pitam - u kojoj je fazi dovršetak te radne zone, gdje se potrošio novac namijenjen njenom dovršetku (naglašavam, dobiven prodajom gradske imovine) i gdje je nestao kamen od ravnanja terena na Mišnjaku, vrijednosti navodno preko 5 milijuna kuna? Toliko o tome, a mogao bih i više.

"Također, ovaj projekt je očiti pokazatelj da bez poštivanja procedure i stručnih neovisnih mišljenja se ni jedan kapitalni projekt ne može i ne smije provoditi. Odgovornost prema javnosti i javnom novcu se ne pokazuje populističkim zazivanjem prekida projekta bez potrebnih informacija i/ili sa netočnim informacijama već poštivanjem procedure i stručnih mišljenja. Javnost i pojedinci naravno imaju pravo na svoje mišljenje i pitanja, ali svi moramo znati koja su naša stručna znanja i ograničenja koja temeljimo na obrazovanju i profesionalnoj praksi, jer nismo svi ni profesionalni konobari, kuharice prodavači pa tako ni aeronautičari, ni biolozi, ni geodete pa se ne trebamo javnosti ni prikazivati tako.Jedna osoba ne zna sve i vraćanje povjerenja u struku i stručne podloge i te kako je važno,upravo zbog krize i upitne etičnosti u koju su gotovo sve struke upale,a time nerijetko proizvodile i podlogu za korupciju i kriminal."

Doista neki trebaju znati svoja stručna ograničenja. A psiholozi su ti koji najbolje znaju što je dobro za Rabljane! Jer ne možemo svi biti biolozi, učitelji, vodoinstalateri, bravari, zidari, kuharice i konobari, dakle oni ljudi koji rade kako bi financirali kleptokratsko-birokratsku mašineriju. Kada se već pozivamo na struku, upravo im je struka ukazivala na probleme s ovim projektom. Upravo su inženjeri, biolozi, piloti i arhitekti osudili ovaj projekt i nazvali ga potpuno promašenim! Barem oni koje Grad nije platio za neke beskorisne studije. Moram citirati još jednom posljednju rečenicu odlomka: Jedna osoba ne zna sve i vraćanje povjerenja u struku i stručne podloge i te kako je važno,upravo zbog krize i upitne etičnosti u koju su gotovo sve struke upale,a time nerijetko proizvodile i podlogu za korupciju i kriminal. Barem se u nečemu slažemo...

"Pojavljivanjem ptice bjelonokte vjetruše u istraživanjima Grad nije falsificirao kao što su dežurni moralisti pokušali prikazati,nego je poštivao proceduru, koja je zaista, i prema mom mišljenju ,prekomplicirana, ali je kao takva na snazi i mi je kao jedinica lokalne samouprave moramo poštovati. Održavanje zborova građana bila je prilika da se upravu pita šta je ljude zanimalo, a stručnjaci su bivšem sastavu vijeća održali prezentaciju i na njihovo inzistiranje ona je održana samo za njih, no to ne znači da se ono neće i ne može održati za javnost i sve one koje je potrebno informirati ili za to pokažu interes. "

Nije se bjelonokta vjetruša pojavila. NIje ona pala s neba, nije namjerno poremetila nečije planove, nego je zabilježena od 2010. i od tada se nad njom provodi monitoring uz institucionalnu zaštitu. I nije pitanje da li želimo žrtvovati jednu pticu za zračnu luku, nego je pitanje ako želimo istrijebiti njih stotine na tom predjelu: jarebicu kamenjarku, ćukavicu, leganj, ušaru, kratkoprstu ševu, primorsku trepeteljku, rusi svračak, ševu krunicu, eju strnjaricu, malog sokola, surog orla, sivog sokola, zmijara, bjeloglavog supa, vodomara, bukavca, malu bijelu čaplju, crnu žunu, crnogrlog plijenora, crvenogrlog plijenora, čapljicu voljak, sivog svračka, malu šljuku, sivu štijoku, riđu štijoku, malu čigru, dugokljunu čigru, kokošicu, crvenokljunu čigru, morskog vranca, ždrala, crvenonogu vjetrušu, škanjca osaša, četveroprugog kravosasa, šišmiša velikog potkovanjaka, južnog potkovnjaka, oštrouhog šišmiša, dugokrilog šišmiša, riđeg šišmiša, velikog šišmiša kao i nekoliko drugih vrsta zmija i kukaca. Pa onda, molim lijepo, ne okrivljavajte tu nesretnu bjelonoktu vjetrušu za rušenje projekta, i mene sa njom, kada se ne uništava stanište jedne vrste, nego njih stotinu. Ne možete prekriti dobar dio juga otoka u asfalt i osigurati "kompenzacijske uvjete" jer su te životinje dio jedinstvenog ekosustava s kojim su u simbiozi tisućama godina. Divlje životinje ne mogu se jednostavno uhvatiti i relocirati na neko drugo mjesto na otoku, koje ne postoji niti se ne može stvoriti. Nije ti to baba pored autoputa koju ćeš eurima obeštetiti pa će ona spakirati kofere i kupiti jednosmjernu kartu na Mallorcu. Zborove građana ste održali i ljudi su vam dali svoje mišljenje o zračnoj luci. Prezentacije za javnost se ne održavaju na kraju svega, kad sredstva potrošite, nego na početku. Njima se ispita interes, traži se suglasnost, savjet i dopuštenje. A ovdje ljude bacate pred gotov čin, tražite njihov potpis da date legitimitet grešci. Dobro da nije pala i koja "prasica". Da ste predani 10% realizaciji drugih stvari na otoku koliko ste ovom aerodromu, kakva smo tek destinacija mogli biti...

"Vjerujem da nitko od nas ne želi razvoj na štetu prirode, ali ne možemo u potpunosti odustati od razvoja zbog prirode, jer smo i mi ljudi dio prirode i mi moramo od nečega živjeti. Aerodrom Rab bi svakako povećao dolazak turista, ali i napravio ono o čemu se jako dugo priča produžio sezonu, povećalo bi se što direktno, što indirektno broj radnih mjesta, a time se jedino može omogućiti sve što je potrebno čovjeku (lat. Homo sapinesu) da se hrani i preživi i da zadržimo svoje mlade na otoku, a bjelonokta vjetruša ( lat. Falco naummani) je dobrodošla da se ostane gnijezditi na našem Dolinu, a uz kompenzacijske uvjete će joj se nastojati omogućiti hranilište negdje drugdje da bi na Mišnjaku mogli napraviti novi korak u razvoju našeg otoka- Zračnu luku Rab. "

A razvoj usklađen s prirodom? To u njihovim glavama ne postoji. Jer su nekompetentni i ne žele slušati. Imaju zastarjeli pogled na svijet i izobrazbu te guraju interese koje nisu usuglašeni s interesom javnosti.  Kojih radnih mjesta bi se broj povećao? KOJIH??? KOLIKO???? Na koji način bi te životinje deložirali? Ovdje vidimo tipičan primjer destabiliziranog mentaliteta i desenzibiliziranost osobe koja smatra da je iznad prirode, da je iznad ostalih bića i kako polaže veća prava na životni prostor. Kao da oni nisu dio ekosustava u kojemu su svi prirodni procesi i bića isprepleteni. Naši političari imaju taj zastarjeli mentalni sklop koji im govori da se razvoj može osigurati samo uz žrtvovanje prirode i prirodne ravnoteže. Razmišljanje 19. stoljeća, koje je zapravo prouročilo socijalnu i turističku krizu na otoku.

"Ovim rješenjem se napokon dokazalo da su oni koji su bez ikakvih dokaza tvrdili da se namještaju natječaji i studije bili samo zlonamjerni ljudi sa figom u džepu koji samo znaju sijati sumnju i negativu bez dokaza i konstruktivnih prijedloga. Kritizerstvo je njihov jedini program, oni su pokazali da zaista nemaju što drugo ponuditi. Da bi napredak bio dugoročan i održiv potreban je napor sviju nas i zato pozivam sve, da konstruktivnim prijedlozima gradimo budućnost zbog koje će nam i buduće generacije biti zahvalne."

Kako su se neki ispraksirali u manipulaciji podacima i informacijama. Kako bacaju vodu na svoj mlin. Rješenje nije dokaz da sustav nije truležan. Ovo rješenje je dokaz da neke stvari i u takvim društvima funkcioniranju. Ono je dokaz da neki ne mogu neometano provoditi svoje ideje koje nemaju veze s mozgom i gurati interese na štetu svih ostalih. Dokaz je da je zakon iznad htijenja pojedinaca. Ako zbog ničeg drugog, onda je zbog ovakvih stvari vrijedilo ući u Europu. Neki se moraju pomiriti da više ne mogu raditi stvari kako su ih radili prije 10, 20 i 40 godina. Pozivaju na konstruktivni dijalog, a čine sve da do dijaloga ne dođe. Oni su poput čovjeka koji stalno govori da trebate na kavu, a nikada ne pozove na kavu. A kada pozove, očekuje da ti platiš. Možeš neke ljude varati čitavo vrijeme i sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš čitavo vrijeme varati sve ljude! Ova tragedija sa aerodromom se polako privodi svojem kraju. Jest da se posljednjih godina ništa nije napravilo na otoku, ali ovo je odlična vijest. Ne trebamo iz lošeg u gore.

Kad se samo sjetim što smo na otoku mogli napraviti s tih milijun i pol eura... Sada imamo jedno veliko ništa. Namjera mi je bila suzdržati se od tekstova do okončanja prijevremenih izbora, ali ova mi je objava digla tlak. Zato pozivam sve simptizere Eko odreda i zdravog razuma neka na izborima 8.3. ne glasuju za ovu i ovakvu politiku. Glas za ovu nomenklaturu glas je za otok bez, barem normalne, budućnosti. Glasujte za bilo koje druge ili poništite svoj glasački listić.

Ovim i ovakvim ljudima poručujem da im još nije kasno za učine nešto dobro za Rab. Neka svima naprave uslugu i maknu se iz političkog, društvenog, a posebno rukovodećeg života otoka Raba.   

Pročitano 1233 puta

Moglo bi zanimati

  • Zapisnik GV je naš Godot

    Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.

     

    Napisano Utorak, 16 Veljača 2016 18:59
  • PP naša je giljotina

    Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?

    Napisano Srijeda, 30 Prosinac 2015 08:25

Rekli su

  • "Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!" - Stjepan Gabriel Meštrović, unuk slavnog hrvatskog i jugoslavenskog kipara Ivana Meštrovića