Eko odred Rab

Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini

Alternativa destrukciji otoka

Nakon što sam naveo negativna, gotovo pogubna, djelovanja naših ljudi na svoj otok (betonizacija, uzurpacija javnog dobra, nasipavanje ...

Drugih prilika neće biti - snažno za Most!

Procjenjujem da je u ovom trenutku podrška Mostu na nekih 20% birača. Iako priželjkujem 30, ne bih se iznenadio s 15 mandata. Tu brojku baziram na ...

Jedan otok, jedna betonska šetnica

U petak, 1.03.2013., održan je zbor građana mjesta Kampor, u Područnoj školi, uz prisustvo predstavnika gradske vlasti i javnih poduzeća. ...

Kako jednostavnim potezima onemogućiti dobre turističke priče i alternativne izvore preživljavanja na otocima

Htio sam pisati o toliko toga, ali nema potrebe za žurbom. Novi se problemi gomilaju, a stari ne rješavaju, pa će neke teme čekati godinama ...

Četvrtak, 11 Prosinac 2014 16:29

Svjetske aspiracije, provincijski kapacitet

Zračna luka Castellon, bez ijednog putnika Zračna luka Castellon, bez ijednog putnika

Što se zbilo na zborovima građana, a što nije bilo očekivano. Meni su ti zborovi strahovito zabavni, ali u biti se radi o tužnom događaju gdje se vidi sva muka i frustracija populacije jer je jasno da se na ljude kojima se obraćaju ne može računati, a na njihovo mišljenje utjecati. Moram se ispovijediti i priznati da sam podcijenio svoje sugrađane.

Dobro da sam se prevario. Smatrao sam da ljudi nisu dovoljno educirani o projektu zračne luke, da ne raspolažu relevantnim podacima i da će ga poduprijeti iz načelnih razloga jer je građevinski projekt i tako sam po sebi razvoj. Kako sam se samo prevario! Bio sam na većini zborova građana, a ljudi su glede projekta zračne luke ili skeptični, ili suzdržani ili protiv (ali treba priznati da je sitan dio starije populacije za aerodrom, jer ne razumiju...)!

Najviše otpora ideji bilo je u Barbatu, što je očekivano s obzirom da najviše ljudi tamo ima zemlju koju im namjeravaju izvlastiti po niskoj cijeni ili zamijeniti, ali im nitko ništa ne govori i ne znaju na kakvo obeštećenje mogu računati. Barbaćanima je aerodrom iznad glave i radi im o glavu. Pred ljude je pušten film arhitektonskog studija kako bi zračna luka trebala izgledati u nadi da će ljudi ostati bez riječi i odmah dati svoju podršku, ali nisu se dali zavarati.

Rabljani smatraju da se radi o izgubljenom vremenu i novcima, o nečemu što nije prioritetno i pribojavaju se buke, bure, špekulacija sa zemljištem, rascjepkavanja i rasprodaje, obezvređivanja zemlje, pa čak i ekoloških problema. Dakako, uvid u studije ili bilo kakve konkretne podatke o financijskoj isplativosti i izvedljivosti projekta voditelji projekta nisu htjeli razotkriti. Jedini podatak koji sam uspio dobiti nakon osobnog upita je da zračna luka može biti isplativa sa 30 000 putnika, ali opet, bez specifikacija taj broj ne mogu potvrditi niti je jasno na temelju čega je brojka dobivena. Ne smatram je realnom.

Nakon određenog vremena komedijaški događaj prerasta u mučno iskustvo gdje ljudi ne dobivaju konkretne odgovore, tenzije se javljaju, traži se odgovornost, revolt je osjetan...

Kako se u tih par sati zbora građana, koji se održi samo jednom godišnje, mogu komprimirati i raspraviti problemi otoka, a koji su se nekontrolirano namnožili u ovom mandatu vlasti i prijete izlijevanju u sve iduće. Da gradsko vijeće nije inzistiralo da se prethodno izglasavanju novog prostornog plana zračne luke održe zborovi građana kako bi se njihovo mišljenje čulo, pitanje ako bi ih ove godine bilo. A zašto se zborove izbjegava organizirati, vrlo brzo postane jasno, nakon što nakupljeni bijes i nezadovoljstvo počne sipati iz građana, a pročelnici i načelnica trpe salve kritika.

Dražani su u negodovanju bili puno konkretniji, pa je zbor ubrzo raspušten nakon što je gradonačelnica u suzama napustila sjednicu. Sad ostaje pitanje ako će gradsko vijeće poslušati građane i odbaciti izmjene prostornog plana - mišljenje birača se čulo jasno i glasno!

Ovu priču mogu privesti kraju, a građanima uštedjeti stotine tisuća kuna. Tri teme o kojima je bilo riječi su zračna luka, komunalni sustav Grada Raba i turistička sezona 2014., a o ničemu od toga ljudi nemaju neko pozitivno mišljenje. Nepodnošljiva lakoća manipulacije podacima i navodima oko zračne luke ulazi u domenu obmanjivanja.

U ovom ću se osvrtu zadržati na temi zračne luke, po tko zna koji put. Uglavnom bih rekao da javnost, ukoliko prisutne možemo smatrati javnosti jer se radi samo o frakciji ukupnog stanovništva otoka, nije oduševljena idejom zračne luke, kao što projekt više ne možemo zvati ni idejom, s obzirom da se na njega potrošila, za naše prilike astronomska, cifra od 800 000 eura, uz potencijalno toliko u drugoj fazi koja je krenula, opet bez da je tko građane pitao za dopuštenje ili mišljenje.

Za mene nije pitanje koliko je EU uložila u projekt, već koliko Rab ima novca da ih u fond možda vrati. Što ako se dogodi da komisija pokuca na vrata - Dobar dan, čuli smo da ste potrošili novce na projekt koji se ne uklapa u neke naše politike višeg reda, ili se ne uklapa se u našu politiku zaštite okoliša, ili nije samoodrživ projekt...

Za riječ sam se, iako sam prisustvovao većini zborova, javio tek na kamporskom zboru, s obzirom da mi je bivalište u Kamporu. Moja je prisutnost na ostalim sastancima bila da vidim kako dišu građani na temu zračne luke - koje su sumnje, bojazni i razmišljanja građana. Stoga nisam smatrao prikladnim da ulazim na tuđi teren sa svojim stavovima i tvrdnjama, iako je sam koncept zborova građana po mjestima malo aljkav s obzirom da su se mjesta demografski i infrastrukturno integrirala u jedno mjesto, pa se tako ono što se događa u Banjolu odražava na Kamporce, kao što stanje u Mundanijama ima utjecaj na Dragu.

S druge strane, većina sela sigurno neće biti toliko rezervirana prema projektu aerodroma kao što će to možda biti Barbaćani jer ipak su oni u neposrednoj blizini. NIje ni bilo potrebno da se dižem za riječ, ljudi su imali svoje mišljenje.

Kao dan je jasno da na zboru nedostaje mladog svijeta (dijelom zbog nezainteresiranosti, uglavnom jer je većina napustila otok) te da nedostaje stručnjaka koji projekt mogli dubinski secirati i rušiti brojevima i pravnom argumentacijom. Najtužnije je što projekt neće zaustaviti zdravi razum nego pravna procedura daleko od očiju javnosti, ali glupo je da moramo uopće do takve faze dolaziti.

Najveći manjak razumijevanja i stručnosti dolazi od strane djelatnika javnih službi i Grada Raba, koji se jednom godišnje (ako i toliko) spuste među ljude i jedva susprežu svoju neugodnost dok se migolje na tim stolicama. Mora biti grozan osjećaj naći se u velikoj prostoriji gdje njihovi ljudi čine manjinu, ali očeličili su oni pod konstatnom paljbom kritika. Izgubljeni u prostoru i vremenu.

Na početku prvoga zbora, gradonačelnica je nesvjesno rekla jednu jako bitnu stvar, a to da je projekt prepun izazova jer se već dugo na našim prostorima nije izgradila neka zračna luka. Razlog tome je reći ću još jednom, što ove zračne luke nisu isplative. One se malogdje grade i na Zapadu, već se eventualno ulaže u prenamjenu i održavanje postojećih. Hrvatska ih za relativno malu zemlju ima previše, premali je promet, polovica njih je praktički u stečaju ili radi s gubitkom. Graditi zračne luke kapaciteta kakav se planira, pa i puno manje, je nesuvislo i nijedan razuman čovjek to ne može dovoditi u kontekst razvoja. Aerodrom neće, kako bi rekao jedan naš sugrađanin, hraniti ljude nego će ljudi morati hraniti aerodrom, htjeli ne-htjeli.

Jedan od glavnih argumenata kojime su neki stariji ljudi zagovarali gradnju zračne luke bilo je da je jednaka skepsa vladala i prilikom uvođenja prve trajektne linije na Rab. Usporedba nije primjerena. Trajektni prijevoz bio je produkt šire razvojne politike, ne samo na razini Jugoslavije, nego čitave poslijeratne Europe jer su trajekti bili logičan nastavak cestovnog prometa, koji je u tom trenutku postao nezamjenjiv oblik prijevoza i na otocima. Takva se situacija održala do danas. Radilo se globalnom trendu potaknutim državnom politikom, u drugo vrijeme i drugačijem ekonomskom, političkom i društvenom stanju. Ovaj projekt to nije, bez obzira što tamo neki papirić kako se radi o strateškom interesu RH. Možete misliti kakav je strateški interes države pred bankotom gradnja ogromnog aerodroma u općini od 8000 stanovnika... Ako bi pokušali usporedbu s trajektnim prijevozom vršiti na rashodovnoj strani, radilo se o projektu težine možda nekoliko današnjih milijuna eura (kupnja trajekta, dorade luke, dozvole...), dok je projekt Zračne luke na otoku Rabu težak nekoliko desetaka milijuna eura, u najboljem slučaju navodno četrdeset, u najgorem 70 milijuna. Brojevi su nepotvrđeni, jer ih se nema na čemu potvrditi. Studije isplativosti i izvedljivosti nisu objavljene.

Glavni razlog koji se navodi da studije nisu objavljene jest što projekt više nije aktualan i da je nužno napraviti nove studije, jer su stare rađene prema projektu koji se zasniva na starom prostornom planu i koji se ubrzo stavlja pred gradsko vijeće za izmjenu. Šaka ljudi čitav otok drži za taoce, a opozicija im se ne želi usprotiviti s nekom bojazni kako će snositi političku štetu za stopiranje razvojnog projekta? Pa nakon reakcija građana na zborovima, mislim da je sve jasno kako bi trebali glasati i ovu travestiju napokon privesti kraju. Ljudi zaslužuju barem toliko.

Zastanimo na trenutak i razmislimo što je rečeno. Praktički tih famoznih 24 studije i te godine rada na dokumentaciji, ti skupi arhitektonski, urbanistički, odvjetnički, državni i razvojni uredi, tih 800 000 eura, nije više aktualno, nakon što su odjednom ustvrdili kako prostorni plan nije valjan i kako bi luku trebalo malo "zakrenuti", a nakon toga na temelju novog prostornog plana, pristupiti doradi studija, iako su donedavno tvrdili da je sve u redu s postojećim prostornim planom!

Čini se da je u međuvremenu naraslo brdo kojega nije bilo na tom mjestu prethodnih deset (milijuna) godina... Dakle, ne žele podastrijeti javnosti elaborate i studije, opet su spremni potrošiti gotovo identičnu svotu novca za dokumentaciju bude li potrebno. Angažirani uredi koji su radili prve dokumente sigurno neće pro bono ili za malu svotu vršiti ažuriranje. Pa i da je tisuću kuna, previše za nešto od čega neće biti ništa. Paralelno s time, ne žele obznaniti dosadašnje studije, već obećavaju kako će se analize objaviti nakon što naprave izmjene PP-a i aktualiziraju stvar. Kako su se samo zaigrali!

Projekt pratim od prvih dana kada se počeo spominjati, tako da sam upućeniji od nekih koji su svesrdno podržali projekt, a koji su srećom manjina. O ovome se projektu ne smije paušalno govoriti, jer su posljedice za budžet Grada katastrofalne. Rizik je prevelik. Uspjeh bez garancija. Rab se godinama ne bi izvukao iz problema, čak i ako bi se kojim slučajem izgradnja i održavanje u najvećem dijelu financirala sredstvima EU.

Ta tvrdnja je luda nada, jer EU neće zagristi za ovaj projekt, oni nemaju namjeru plaćati gradnje zračnih luka. Nije njima razvojna politika graditi nove aerodrome. EU ne daje milijune eura u nešto što nije samoodrživo, a isto tako neće financirati ni održavanje luke. To je posao lokalne samouprave i županije.

Nije tu pitanje, jesmo li ili nismo za zračnu luku, nego je pitanje možemo li si to priuštiti i postoje li potrebitiji projekti od toga. Tom retorikom su pristupili na prvom sastanku u Banjolu čelnici rapskog HDZ-a, što je dovelo do sraza SDP-ove vlasti i opozicije u redovima publike. Ali argumenti su tu, oni su neporecivi. Pitanje je na mjestu. Po članku NL ispada da je zračna luka bila jedini problem o čemu su ljudi govorili, a novinska tema se dovodi u kontekst političkog prepucavanja, što to definitivno nije bilo ako zborove promatramo u kompletu sa tom i sa ostalim temama.

Oni koji zastupaju projekt idu nekom čudnom, potpuno izokrenutom logikom kako se turistička priča stvara i razvija tek nakon što se izgrade prometni pravci prema destinaciji. I da će se odjednom, izgradnjom zračne luke pojaviti brojni turisti koji će dati vjetar u leđa našem oronulom turizmu. A naš turizam došao je u tu fazu ne zato jer nismo imali prometne putove, nego jer smo devastirali krajolik, jer smo betonirali plaže, izgradili megapolis apartmana, poklali i potrovali životinjski svijet, eliminirali prirodne znamenitosti i zanemarili kulturne. Dopustili smo i pomogli degradirati prostorni resurs otoka Raba, a on je uvijek bio glavni i jedini motivacijski faktor dolazaka naših turista. I sada, u tako lošoj situaciji, što je u konačnici rezultiralo lošom turističkom sezonom, želi se ići korak dalje i bagerima izravnati jug otoka. Gotovo 5 posto teritorija otoka zaviti u mrtvu ovojnicu asfalta i betona. Ovaj projekt nema nikakvu društvenu, gospodarsku, socijalnu i turističku opravdanost. Ovo je politički projekt i kao takav osuđen je na propast. Svaki politički projekt u RH rezultirao je uhićenjima i štetom na profesionalnom i osobnom polju njegovih aktera.

Sličan projekt proveo se u pokrajni Castellon u španjolskoj Valenciji. Investicija gradnje zračne luke je bila teška 150 milijuna eura, ali niti jedan avion nije sletio na tu pistu nakon što aerodrom nije uspio osigurati dozvole za rad i privući prijevoznike. 30 miljuna eura potrošeno je samo na marketinške aktivnosti i sumnjiva sponzorstva aerodroma prema kojemu nitko nije letio. Investicija se opravdavala turističkim razvojem iako su susjedne zračne luke u Valenciji i Alicanteu dobro servisirale interese provincije i činili dobru poveznicu turista s tim područjem. Aerodrom je postao simbol rastrošnosti javne uprave, u zemlji s jednom od najviših stopa nezaposlenosti, korupcije i javnog duga (zvuči poznato?). Glavna figura iza projekta, Carlos Fabra, lokalni dužnosnik i načelnih provincije završio je na suđenju za poreznu prijevaru, trgovanje utjecajem i korupciju. Posljednji aspekt projekta je ekološki i čini se da će opet ekolozi morati biti glavni krivci za "stopiranje razvoja otoka".

Da se kojim slučajem ekologe slušalo, Rab je danas mogao biti i dalje perjanica hrvatskoga turizma i lider na području turizma. Postavio sam pitanje na zboru građana u Kamporu, na kojemu je bilo svega 20-ak ljudi (što nešto govori), kako namjeravaju pomiriti interese Europske direktive o zaštiti okoliša sa projektom izgradnje zračne luke na Rabu. Naime, 36% kopnenog teritorija RH zauzima ekološka mreža natura 2000, što je stupanj zaštite propisan europskim pravom i pravilnicima. Područje koje obuhvaća planirana zračna luka ulazi u ekološku mrežu. Iako samo po sebi to nije otegotna okolnost za projekt, područje na kojem je zahvat planiran ima specifičnost, a to je da se na njemu nalazi ciljana vrsta očuvanja ptica pod imenom "Bjelonokta vjetruša", a radi se o kritično ugroženoj životinji koja se hrani i obitava na tom području (jedina populacija u Hrvatskoj!). Propisi EU u pogledu zaštite okoliša su rigorozni i jasni te je propisano da je prethodno bilo kakvim zahvatima nužno izraditi ekološke studije, među ostalim Glavnu ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu Natura 2000. Ukoliko je ocjena takve analize pozitivna, projekt može dobiti relevatne dozvole, a ukoliko je negativna, projekt neće moći biti realiziran.

S obzirom na visok stupanj zaštite vrste, na razini EU, bojim se da projekt neće biti moguće dobiti građevinsku dozvolu. A ako i dobije, ista će se moći osporiti. U ovom trenutku je jasno da je na pribavku dokumentacije (prva faza) utrošeno oko 800 000 eura. EU fondovi sudjeluju s 85%,a Grad Rab s 15% (unatoč očajnom stanju javnih financija, za to se pronašlo novca). Sljedeća faza projekta, tzv. CAN, je planiran s oko 700 000 eura.

Dakle, milijun i pol eura (oko deset milijuna kuna) biti će utrošeno u dokumentaciju koja će se moći objesiti mačku o rep. Da li je Gradska vlast Grada Raba i Gradsko vijeće Grada Raba spremno snositi odgovornost za gubitke milijuna kuna iz proračuna ukoliko EU zatraži novac natrag, ali i za uništenje posljednje kolonije bjelonokte vjetruše na području Republike Hrvatske? Legitimna pitanja ako projekt ide u sljedeću fazu. Drugi razlog zašto bi mačak mogao imati problema s kralježnicom, jest što ne postoji investitor za gradnju zračne luke. Tek sada Grad Rab planira poslati na Općinu Lopar, Imperial dd. i turističke zajednice molbu/zahtjev/pismo namjere da se izjasne ako će sudjelovati u projektu ili ako daju svoj pristanak i podršku projektu. Tek sada nakon što je lova potrošena? A što bi oni trebali reći da ne podržavaju projekt? Država i županija nema novca, Grad Rab nema novca, privatni investitori neće graditi zračnu luku jer nisu luđaci koji novac bacaju u vjetar poput naših u Gradu, EU ne financira gradnje zračnih luka... Dakle, ako i svi dokumenti budu pribavljeni, i sve studije ukrase priču do neba, i sve dozvole budu izdane, opet se zračna luka neće izgraditi. Nema je tko izgraditi! Ne postoji incentive da se zračna luka izgradi na Rabu jer ne postoji financijska računica, a ako i postoji, ona nije realna. S druge strane, Grad je izgubio godine svoga rada na projekt, preko deset milijun kuna na snop papira koji će eventualno poslužiti za potpalu drva.

Rab je otok sa megamabicijama, na kojemu se planiraju projekti teški milijune kuna, ali nema se novca za osnovne komunalne poslove i investicije. Sve sa nekom pretpostavkom da će jednog dana, neki investitor, potrošiti neki veliki novac za gradnju nečega od čega će, barem se neki uludo nadaju, koristi imati lokalna zajednica. Želi se graditi zgrade od nekoliko milijuna eura, a nema se tisuću za hranu napuštenim životinjama.

Plaćaju se agencije za projekte osvjetljavanja grada, ali nisu u stanju godinu dana promijenit sijalicu na javnoj rasvjeti. Priča se o ekološkom turizmu, a čini se sve da se priroda potisne. Deseci tisuća kuna troši se na nepotrebne zahvate, a čitav otok vapi za osnovnim sadržajima.

Društvo kontradikcija i apsurda ima svjetske aspiracije, ali na žalost provincijski mentalitet i kompetentnost na ključnim pozicijama. Hoće li se štogod promijeniti u nadolazećim godinama? Teško da će do toga doći. Intelektualni kapital, u pogledu visokostručnih i školovanih ljudi, napustio je otok u potrazi za boljim životnim i poslovnim prilikama, bježeći od sustava koji smatra da su za naš otok projekti aerodroma normalna stvar. Među onima koji su ostali nema apolitičnih boraca i radikala, a bez drastičnih mjera društvo se ne može restrukturirati.

Pribrojimo tome trenutne vlastohlepljive karike koje se ne žele maknuti s pozicija moći i interesne skupine unutar zajednice kojima odgovara trenutni status quo, dobro se otoku ne piše. Ostale teme koje se tiču komunalnih problema i najava nekih projekata neću komentirati. Zahvalan sam da je Grad u besparici jer je se onda barem neke devastacije od planiranih neće zbiti. Ti ljudi nisu educirani, provode zastarjelu politiku proisteklu iz komunističkog stanja svijesti i razvojnih dogmi te ne znaju za ništa drugo osim bageriranja i betoniranja. Pregazilo ih vrijeme. Za djelić onoga što oni potroše dalo bi se napraviti puno više uz pravo vodstvo, ali dovoljno sam bacao biserje. Publika koja čita ovaj blog nije ista publika koja dolazi na zborove građana, a moja je vizija tehnološki, ideološki i metodološki nekompatibilna s političkom, ali, šteta, i narodnom većinom. Da nisam u pravu ne bi im sinovi i kćeri mahom bježali s otoka u bijeli svijet. Sve ima svoje posljedice. 

Pročitano 641 puta

Moglo bi zanimati

  • Zapisnik GV je naš Godot

    Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.

     

    Napisano Utorak, 16 Veljača 2016 18:59
  • PP naša je giljotina

    Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?

    Napisano Srijeda, 30 Prosinac 2015 08:25

Rekli su

  • Uhljeb je osoba čija se životna taktika, ideologija, praksa i evolucijski nagon za egzistencijom svodi na nekritički oportunizam. Dotična osoba lojalna je svojoj stranci, lokalnom šerifu, kompaniji i nečemu drugom sve dok nešto od tih entiteta osigurava njegovu egzistenciju. Pritom djeluje kontra svih plemenitih poriva i ideala, krajnje nagonski, reducirano na instinkt za preživljavanje i do kraja će stajati uz izvor svoje egzistencije ne mareći da li on uništava tuđe živote, potapa budućnost cijelih generacija, pa u konačnici možda i vrši genocid cijelih naroda. - Stipe Petrina