Eko odred Rab

Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini

Alternativa destrukciji otoka

Nakon što sam naveo negativna, gotovo pogubna, djelovanja naših ljudi na svoj otok (betonizacija, uzurpacija javnog dobra, nasipavanje ...

Drugih prilika neće biti - snažno za Most!

Procjenjujem da je u ovom trenutku podrška Mostu na nekih 20% birača. Iako priželjkujem 30, ne bih se iznenadio s 15 mandata. Tu brojku baziram na ...

Jedan otok, jedna betonska šetnica

U petak, 1.03.2013., održan je zbor građana mjesta Kampor, u Područnoj školi, uz prisustvo predstavnika gradske vlasti i javnih poduzeća. ...

Kako jednostavnim potezima onemogućiti dobre turističke priče i alternativne izvore preživljavanja na otocima

Htio sam pisati o toliko toga, ali nema potrebe za žurbom. Novi se problemi gomilaju, a stari ne rješavaju, pa će neke teme čekati godinama ...

Četvrtak, 13 Veljača 2014 17:09

Godine bezumlja i obmana

 Mailovima i društvenim mrežama kruži dokument Zračna luka Rab - usklađenost projekta sa strategijom i interesima zajednice, a koji na trinaest stranica analizira poznate podatke o gradnji zračne luke Rab, postavlja zanimljiva pitanja i zaključuje kako aerodrom na otoku nije opravdana investicija jer nema potrebne strateške i studijske elemente.

Dokument je popraćen dijelovima više strateških i javno dostupnih dokumenata pa nema razloga da i sam nije javan. To bi sigurno omogućilo njegovu diskreditaciju ili podupiranje (već kako tko interpretira namjeru rada i kojem lobiju pripada), a u cilju veće transparentnosti koja je, na žalost, trenutno skromnih obilježja.

Tek se na sedmoj sjednici gradskog vijeća raspravljalo o aerodromu. Nisam htio lansirati članak prije objave zapisnika vijeća, u kojemu napokon stoji poneka informacija o aerodromu, iako je za objavu zapisnika trebalo čekati gotovo dva mjeseca!

Dakle, imamo ogroman projekt koji će dugotrajno opteretiti čitav otočni sustav, o kojemu ne znaju mnogo članovi vijeća (kamoli građani), ali vlast potpisuje ugovor za dodjelu novih sredstava za dokumentaciju. "Bude li sve teklo po planu (nekih), odnosno bez birokratskih zapreka (?!), projektna dokumentacija Zračne luke Rab trebala bi biti gotova do lipnja."

Svaki projekt u koji se ulazi bez narodno-Vodstvenog konsenzusa nije dobar za narod koji je osuđen da ga u nekom budućem trenutku vadi iz gabule. O projektu gradnje zračne luke na otoku Rabu pisao sam pMNOGO, a moj stav ostaje nepromijenjen. Dapače, kako vrijeme odmiče i prikupljam dodatna saznanja, nikada nisam bio sigurniji da se radi o projektu bez racionalnih uporišta, pri kome negativne posljedice u mnogim segmentima nadvisuju pozitivne učinke.

Za početak, stručni elaborati i dokazi opravdanosti investicije nisu javno prezentirani (visi u zraku pitanje ako uopće postoje, do njih nitko nije uspio doći niti su gdje objavljeni što bi bilo normalno stanje stvari za ovako glomazan projekt). Projekt je čisti rizik uz mnoge neispitane posljedice.

Najvažnija ekološka ispitivanja nisu provedena, a projekt ne bi bio ni prihvatljiv ukoliko bi bila. Pa iako bi silom zakona i važnosti, studije utjecaja na okoliš i izvedljivosti, trebale doći na prvo mjesto, zgotovi li se projek,t biti će jasno da su mu kumovale drugačije sile od proceduralno-zakonskih i zdravorazumskih...

Osoba koja tvrdi da otok Rab u sadašnjoj situaciji ili bliskoj budućnosti treba zrakoplovnu luku više nego npr. novu školu, muzej, sređene ceste, vitalizirane plaže, društveno-kulturne centre, komunalne marine, OPG programe ili igrališta - za mene je budala i daljnja rasprava s takvim je besmislena. Čak i da je izgradnja luke u potpunosti financirana iz sredstava EU (a malo je koji projekt u potpunosti financiran) opet je pogrešna, jer stvarni teret podnosi lokalna zajednica – novac građana EU u konačnici je i novac građana Hrvatske, asfaltirana zemlja je iskonska naša zemlja, radom na projektu gubi se novac i vrijeme koji su mogli biti iskorišteni za druge, otoku potrebitije, a održive projekte...

Mi ne znamo tko će biti vlasnik luke, tko će biti odgovoran za njezino održavanje, troškove, a samim time loše rezultate poslovanja. A Grad nema novca. Ono što znamo sa sedme sjednice je da ne postoje ispitane koristi zračne luke, da su podaci o isplativosti aproksimativni (radije špekulativni) te da je do sada dobiveni novac namijenjen za studije, ispitivanja i dozvole za gradnju luke.

U katalogu investicija PGŽ-a navedena je cijena aerodroma od 14 mil €. Zatim se u zapisniku spominje iznos od milijun € koji je odmah dobiven ulaskom Raba u projekt (kako se nitko nije sjetio nazvati Lošinj da pita zašto su se odmah na startu povukli). Pa se onda spominju 2,5 milijuna kuna do sada utrošenih sredstava, a u 2014. godini dodatnih 11.5 milijuna kuna. I dok se neki poigravaju milijunima, trajni problemi otoka koji bi se dali riješiti s kojom tisućom kuna – stoje na čekanju.

I to je ono što mene najviše muči – zašto EU ulaže tako velike novce samo kako bi provjerila da li se zračna luka može graditi. Iz onoga što voditelji projekta tvrde, EU je spremna baciti u vjetar milijune kuna ako se pokaže u narednim mjesecima da projekt nije izvediv, a da u tom slučaju mi nismo dužni luku ni sagraditi. S druge strane, zašto je već dan novac za prve zemljane radove (ravnanje terena), ako projekt nije ni blizu faze odobravanja i gradnje? Pa nitko normalan neće povjerovati da EU baca milijune na projekt koji se možda neće realizirati.

Kako se kaže, javne rasprave će tek uslijediti nakon pribavljanja dokumentacije i studija, iako je takav smjer aktivnosti potpuno izokrenut. Prvo je trebalo biti ispitivanje interesa javnosti i investitora, diskusije, analize, studije pa tek onda dozvole. Prometna studija se tek početkom ove godine počela provoditi (pro forme), iako se već dvije godine radi na projektu.

Zračna luka ulazi u famozni PP 2004. pod neobjašnjenim okolnostima i preživljava u njemu do danas, eto već deset godina. Do polovice 2014. će prema svim informacijama biti utrošeno 13 milijuna kuna u pribavljanje dokumentacije (nije mala cifra za hrpu papira), a uvjeravaju nas da je to samo za dio koji bi poslužio kako bi se dobio odgovor na pitanje ako se isplati graditi aerodrom na otoku!?

Nekolicina pametnih ljudi može im dati odgovor na to pitanje bez utrošene lipe. Međutim, javnu raspravu najavljuju samo kako bi odgovorili na neka pitanja, a ne kako bi se dopustilo kritiziranje projekta... Toliko o shvaćanju i prihvaćanju građanskih stavova koji ne idu niz dlaku njihovoj viziji i stvaranju mogućnosti da se statističko-znanstvenim metodama stane na kraj ideji. Krepat, ma ne molat!

U zapisniku stoji da Grad Rab nema ambicija osnivati tvrtku za upravljanje zračnom lukom, već bi to prepustili privatnom investitoru. Ili JPP-u. Ili državi. Uglavnom, bilo kome samo da nije na proračunskom vratu. Lošinj već godinama nastoji privući investitore u adaptaciju svoje zračne luku nudeći opciju gradnje marine s 200 vezova. Dakako, nitko ne želi ulagati u sletišta bez jamstava i sigurnih izvora prihoda u obliku nekih drugih komercijalnih objekata. Koju bi onda rapsku srebrninu mogli trampiti za zračnu luku?

Na upite, da li ima vraćanja novca fondovima, ukoliko se eventualno u gradnju zračne luke ne ide, odgovor je štur i glasi da bi se novac mogao preusmjeriti za drugu infrastrukturu, heliodrom i sl. Nisam nikakav stručnjak za fondove, ali to bi bio prvi projekt za koji čujem gdje se novac prenamjenjuje za stvari koje nisu obuhvaćene primarnim projektom. Posljednji dio informativnog sata okupiraju bedastoće. Da u HR nema stručnjaka za izradu glavnog projekta jer se već tridesetak godina nije izgradila nijedna zračna luka (vrlo zanimljiva izjava). Možda se nije izgradila, ne zato jer ne postoje stručnjaci, nego jer Hrvatska već ima dovoljno pista. Možda jer je u gospodarskim problemima. Možda jer nema novca. Možda jer nema smisla graditi aerodrome po slabo naseljenim otocima. Uostalom, tko je procijenio da je luka na otoku Rabu potrebna, ako stručnjaci koji bi to mogli procijeniti ne postoje!?

U jednom trenutku gradnja zračne luke argumentira se poboljšanjem turističke ponude, u drugom poboljšanjem javnih usluga, službi spašavanja i sl. Informacije o zračnoj luci dobivaju se na kapaljku, uvijek polovične, ponekad kontradiktorne. Najavljuje se dobivanje građevinske dozvole za koji mjesec, iako nijedan bitan ispitni korak i relevantna studija nije napravljena, a tek su sada zapravo isplivali prvi podaci. Nema sumnje, radi se o netransparentnom projektu koji pobuđuje sumnjičavost i nepovjerenje.

Prepirka između protivnika i zagovornika aerodroma podsjeća na debatu znanstvenika i kreacionista, u kojem prvi pokazuje i traži konkretne dokaze i nepobitne činjenice, a potonji pokriva uši da svu silu argumenata ne čuje kako mu ne bi upropastili svijet selektivnih interpretacija i dogmi u kakvome je neznalica najsretniji čovjek. Pitamo za dokaze isplativosti, dobivamo obećanja o dolasku elitnih Rusa. Pitamo o razlozima dolaska (koji su sadržaji na raspolaganju gostima, pogotovo van sezone), uspoređujemo se sa svjetskim destinacijama. Pitamo za utjecaj na okoliš, slušamo gluposti o nekakvom zelenom aerodromu.

Zar Rab nema oprečnijih zadataka i kritičnijih točaka, a koje je odavno trebalo riješiti? Zašto projekt guraju, unatoč svim savjetima i dokazima da to ne čine. Zar misle da su vizionari, dobročinitelji ili proroci. Zar se nikada ne osvrnu oko sebe i sagledaju realnu gospodarsku i demografsku situaciju?! Malo tko se želi otvoreno suprotstaviti gradnji luke iako svi shvaćaju da se radi o megalomanskom projektu koji ne uvažava ekološke kriterije – najvažnije kriterije koji se izravno odražavaju na turizam i socijalnu sliku otoka. Na koji način zračna luka poboljšava socio-ekonomsku sliku čitavog otoka? Gdje je Lopar u priči s financiranjem jer logično je pretpostaviti da će tamošnja općina također imati interes za gradnjom zračne luke? Zašto je Grad samostalan u tom projektu? Toliko pitanja, a tako malo odgovora... S druge strane, naši ljudi imaju taj nekritički stav gdje je svaka investicija (bez obzira da li se samo radi o nepromišljenoj ideji, političkom hiru, megalomanskoj ambiciji ili uznapredovalom spinu) dobrodošla jer se „triba razvijat“, a znamo kakav je naš ustaljeni model razvoja (betonsko-asfaltni).

Bedaci koji aerodromom žele riješiti probleme otočnog života, turizma i gospodarstva mogu slobodno dati ruku onima koji tvrde kako Rabu nedostaje još smještajnih jedinica!

Da li je prethodno kretanju u projekt i izradi dokumentacije, kontaktiran neovisan stručnjak za promet koji bi dao svoje mišljenje ako je još jedna luka na ovako malom prostoru dobar korak? U krugu od 250 km ih je četiri. Znamo da na političkoj razini ima sve „palčeve gore“ (Hrvatska je oduvijek bila dobar domaćin velikim projektima političara-neznalica), ali mene zanima druga strana medalje. Prvi koji će snositi posljedice ukoliko promet ne zadovolji očekivanja, ili zlu nedaj, zaglibi u stečaju – sami su građani i javna sredstva koja će luku izvlačiti iz problema (nemojte misliti da Grad neće morati imati ruku u tome, nijedna županija i općina nije ostala distancirana od rada luka na svom području). I ovako nismo u bajnoj situaciji glede javnih financija, još u goroj glede stanja prirodnog prostora. Novac će se slijevati onamo barem nekim dijelom. Tek će onda gradnja, održavanje ili obnova javnih objekata postati upitni. Tek onda možemo odbaciti svaku nadu da će se popraviti natalitetno stanje, obrazovna struktura, diverzificirati djelatnosti, srediti ponuda, poboljšati krvna slika gospodarstva...

Ako ne plovi trajekt, ne slijeće ni avion, a linije su prečesto u prekidu izvan ljeta. Naši vlastodršci u tome ne vide otegotnu okolnost (projekt nije izvodljiv!). Ako u najboljem slučaju aerodrom bude radio četiri mjeseca, što će raditi i tko će plaćati preostalih osam - a amortizacija, plaće, tehnika, računi idu... Daljnji razvoj mora biti unutar granica sadašnjeg urbanističkog stanja i podređen otočnom realnom kapacitetu, a koji je narušen. Otvoreno sumnjam u dobronamjernost agitatora ovog projekta, njihovu stručnost i sposobnost prosuđivanja. Njihova vizija otoka nije prizemljena, ne uvažava kriterije održivog razvoja. Gubi se velik novac i mnogo vremena na projekt(e) koji će kasno (možda nikada) zaživiti, dok nam između prstiju izmiču manji projekti koji u kratkom razdoblju mogu podignuti kvalitetu svakodnevice našeg malog mjesta. Ispod radara su preletjeli deseci malih natječaja. Forsira se mali broj rizičnih i zahjevnih projekata nauštrb velikog broja realnih. U konačnici, život se žrtvuje u isključivom interesu turizma ili nečijeg privatnog interesa. Da li taj dobroplatežni gost ima, ako već ima novca za skupocjenu kartu, preostali novac gdje i potrošiti. Gdje su analize koliko bi karte do otoka guštale? Kakav je interes za dolazak avionom? Iz kojih zemalja? Kojim prijevoznicima? Pokazatelji moraju biti stvarni, mjerljivi, ispitani i dokazani. A ne načelni, pretpostavljeni i priželjkivani.

Hrvatska je primorska destinacija. Kada turist dođe u ove krajeve očekuje da glavni način njegova vrludanja obalom bude morskim putem - bilo izletničkim brodom, katamaranom, trajektom, gliserom, brodicom, kajakom, hidrozrakoplovom... Ako nečime obilujemo, to je more, a po njemu ne treba graditi ceste i zgrade kojih je na kopnu već i previše. Svima je jasno kakvi su danas zahtjevi za cestovnom infrastrukturom - zahtijevaju se sve šire ceste, sve više putova, sve veća parkirališta, rasvjeta do svake kuće - pritisak je na prostor golem! Pa da se gradi heliodrom pokraj radne zone kako bi se maknuo trenutni iz uništene Eufemije, nitko ne bi imao ništa protiv! Da se uredi aquaport nitko ne bi imao ništa protiv. Hidrozrakoplovom naši turisti mogu obići ostale otoke u čas vremena - do Lošinja, Krka, Golog, pa sve tamo do Suska i Silbe. A mogao bi se nadovezati na Riječku i Zadarsku zračnu luku da goste dopremi na otok. I to sve u jednom danu! Što takav projekt ne provode, nego idu upropastiti zadnji netaknuti dio otoka!

Vodimo se kao ovca za masom (to što njihovi aerodromi ne rade baš najbolje nije nam dovoljan dokaz da od svojega odustanemo), umjesto da osmišljavamo vlastitu jedinstvenu ponudu i alternativni smjer povezivanja iskorišten ujedno kao dio turističke ponude. Također je besmisleno razvijati zračni promet, ako ni brodske linije ne postoje. Turista se zrakoplovom želi bezbolno dopremiti do destinacije, ali kao da se zaboravlja da on ostaje odsječen od ostatka arhipelaga i obale. Pronaći brzi i redoviti brodski prijevoz do npr. Lošinja, Cresa, Krka ili Zadra je na granici znanstvene fantastike čak i tijekom glavne sezone. Do Italije smo udaljeni nekoliko sati plova, ali kao da smo na drugoj strani svijeta. Rent-a-car ne postoji, ako gost avionom dospije na otok, ne može unajmiti automobil kako bi ga napustio. Prema tome i dalje mu je atraktivnija neka druga regionalna zračna luka kamo će odmah takvu uslugu imati na raspolaganju.

Krk je vezan mostom, Zadar je umrežen kopnom i morem, Dubrovnik je na svjetskom glasu, a koja je naša komparativna prednost i opravdanje kada govorimo o potrebi za zračnom lukom? Da li otok ima sređen sustav javnog prijevoza? Da li ima ima namjeru uvesti sustav javnih bicikala? Na koji će način to biti provedeno ako ne postoji metar biciklističkih traka i cikloturističke ponude (na kilometrima cesta koje se upravo obnavljaju nisu dodane bic staze tako da smo si i ta vrata zatvorili). Da li je turist koji pristiže na otok zainteresiran za boravak u privatnim kućama te da li će mreža privatnog smještaja biti povezana, angažirana i interesantna ljudima koji pristižu zrakoplovom (konkurentna)? Tko će takvo upravljanje i punjenje smještaja provoditi? Što će turist raditi na otoku izvan primarne sezone? Zrakoplovni promet nadovezuje se na lokalni brodski i cestovni promet, na lokalnu ponudu i smještaj.

Temeljno je pitanje - na koji se način prednost luke multiplicira na ostale grane i ponudu otoka i to tijekom cijele godine.

Golf turizam je paravan za apartmanizaciju, a što je s zrakoplovnim? Primjerice malo poznati projekt Fly Croatia (a koji namjerno spominjem, u nadi da će neki naši lideri uvidjeti što zapravo reklamiraju), koji osim kratkog video uratka i na brzinu sklepanog facebook profila, nema službenih stranica i detaljnijih podataka. Tako ne znamo tko iza projekta stoji,tko su financijeri, nosi li konkretnu korist mjesnoj zajednici i tko zastupa interes građana... Video poprilično jasno iskazuje interese građevinara, a to je gradnja apartmana i resorta u blizini Zadra. Od sadržaja isključivo namijenjenih zračnoj plovidbi tek usputno spominju zrakoplovnu akademiju (generička istockphoto fotografija zračnog osoblja). Pozornost prezentacije je isključivo usmjerena na turistička naselja i family golf resort (mješavina internacionalnih mondenih izraza naše ljude olako zadivi). Da je minutaža smještaja veća negoli tema zrakoplovstva - nije nimalo slučajno! A čak je i ovdje vidljivo da ulaganje u zrakoplovnu luku bez komercijalnih sadražaja koji bi to isfinancirali, nema smisla i nitko tako nešto neće raditi. Spominje se nekakva mreža sistema sportskih aerodroma koja bi obuhvatila Livno, Bovec, Nikšić i Rab (eto poveznice s ovim našim projektom prekogranične suradnje, makar mi je nejasno kakva je inače naša veza s tim općinama).

Navode mogućnost financiranja iz EU fondova. Prilazeći kraju izmjenjuju se slike našeg prekrasnog uzmorja, spomenika kulture, nedirnute ljepote, mladih ljudi, brodova, tradicionalnih zanata, očuvanih krajolika – motiva koji su nespojivi sa onime što projekt u svojoj esenciji zastupa. Video završava zaključkom - sagradimo li kilometar piste ona nam može dovesti čitav svijet... Ja bih dodao, sagradimo li ovdje na otoku aerodrom i još stotinu apartmana, kakvu - ili bolje pitanje - kome, vrijednost stvaramo?

Nakon glavne analize dodajem nekoliko dokumenata (na dnu stranice) koji su dostatni da se i najtvrdokornijim zagovornicima projekta preslože kockice u glavi (a materijala ima još više, ako se ima volje čitati). Nemojmo ponavljati tuđe pogreške i pretpostavljati dobit od aerodroma. Pravi odgovor - ako se radi o pravom projetku - nalazi se na papiru i u tablicama, a ne u priželjkivanju i idejama nekih ljudi. Treba samo čitati, razumjeti, analizirati, prihvatiti... I s vremena na vrijeme, osvrnuti se oko sebe i sagledati pravo stanje stvari.

Pročitano 618 puta

Moglo bi zanimati

  • Zapisnik GV je naš Godot

    Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.

     

    Napisano Utorak, 16 Veljača 2016 18:59
  • PP naša je giljotina

    Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?

    Napisano Srijeda, 30 Prosinac 2015 08:25

Rekli su

  • "Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine. Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja." - Ante Starčević