Eko odred Rab

Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini

Alternativa destrukciji otoka

Nakon što sam naveo negativna, gotovo pogubna, djelovanja naših ljudi na svoj otok (betonizacija, uzurpacija javnog dobra, nasipavanje ...

Drugih prilika neće biti - snažno za Most!

Procjenjujem da je u ovom trenutku podrška Mostu na nekih 20% birača. Iako priželjkujem 30, ne bih se iznenadio s 15 mandata. Tu brojku baziram na ...

Jedan otok, jedna betonska šetnica

U petak, 1.03.2013., održan je zbor građana mjesta Kampor, u Područnoj školi, uz prisustvo predstavnika gradske vlasti i javnih poduzeća. ...

Kako jednostavnim potezima onemogućiti dobre turističke priče i alternativne izvore preživljavanja na otocima

Htio sam pisati o toliko toga, ali nema potrebe za žurbom. Novi se problemi gomilaju, a stari ne rješavaju, pa će neke teme čekati godinama ...

Nedjelja, 21 Travanj 2013 15:38

Let u krivom smjeru

Gradnja zračne luke na otoku Rabu za mene je prvenstveno ekološko pitanje (najočitiji utjecaj), tek onda turističko.  Dvoje tvori simbiotsku vezu, ukoliko jedna karika istruli, drugu čeka jednaka sudbina, što je dobro opetovano naglašavati, prije početka rasprava o onome što naši vlastodršci nazivaju "razvojem otoka".

Koliko je široj javnosti poznato, posrijedi je gradnja manjeg aerodroma za prihvat charter letova i sportskih zrakoplova, gdje potonji ima drugačije zahtjeve od prvoga. Pa možda ne bi bilo naodmet provjeriti da li broj sportskih i privatnih zrakoplova na hrvatskom nebu u sezoni opravdava gradnju luke ali i jasnije odrediti kakav profil gosta ultimativno želimo privući (jer se tome onda treba prilagoditi lokalna ponuda). 

Ako prihvatimo teoretsku argumentaciju da luka predstavlja prometnopovezivačku nužnost, onda je svakako bolje rovati po kamenu negoli kakvom šumom obraslom području (npr. Suhoj Punti).  U pogledu ekonomske opravdanosti nadam se da je napravljena cost-benefit analiza od strane neovisnih stručnjaka (a ne kako to već biva u RH, prema uputama i željama investitora),  s stručnom sistematikom i analitikom koja ne bi špekulativno navodila velike iznose. Možemo se referencirati na ostale zračne luke na otocima, koje su u stalnim financijskim i razvojnim problemima npr. Zračna luka BračZračna luka Mali Lošinj i na temelju čije trenutne situacije izvlačimo određene zaključke. Pitanje se nameće samo od sebe - ima li smisla nastaviti s gradnjama zračnih luka na otocima te da li se stvarni problemi otočnog turizma mogu riješiti isključivo boljom prometnom povezanošću. Za jasniju predodžbu proslijeđujem dio znanstvenog članka J.Veselić-Bruvo u kojemu autorica preispituje stvarne koristi takvih projekata za lokalnu zajednicu i okoliš. Iako je rad objavljen 98'/99' još je aktualan jer se uostalom hrvatska strategija razvoja otočnih cjelina nije mijenjala desetljećima (download link na dnu stranice).

Zračna luka Rijeka - Krk tehnički zadovoljava potrebe konvencionalnog prometa svim vrstama zrakoplova, ali u tehnološkom razvoju zaostaje za drugim europskim lukama. Poslovanje iznad vode drži Županija sufinanciranjem karata jer je potražnja ispod prihvatnog kapaciteta terminala. Uz slabu potražnju za letovima prema Kvarneru, situaciju otežava izdvojenost od glavnih gradskih središta i slaba cestovna povezanost prema većim gradovima (prvenstveno Rijeci). Cestovni promet odvija se prometno zagušenim (ljeti) dvosmjernim prometnicama koje same zaostaju u obnovi i adaptaciji.

Zašto bi avioni slijetali na Rab, kada na Krku postoji aerodrom veće kategorizacije, a još ima nešto što ostali otoci nemaju - mostovnu povezanost s kopnom. Zato će Krk, unatoč slabom razvoju luke, ostati primarna tranzitna točka Kvarnera u kontekstu zračnog prijevoza turista, dok će Lošinj, Cres, Rab nastaviti o njemu ovisiti. S povećanjem broja luka u regijama, siromašan godišnji promet putnika samo će se među njima raspršiti, dok jedna po jedna ne propadnu...

Stalni rast bilježe low-budget letovi i last-minute karte prema svjetski poznatim destinacijama, kakva naša nije, van charterskog karaktera. Rast također bilježe, a što bi vrijedilo spomenuti glede dugoročne održivosti luke na otoku, troškovi infrastrukture - ljudstva, tehnike i energenata. Možda će se u nekom trenutku zračna luka namijeniti kao isključivo sportski aerodrom, što je u pogledu opremanja i dozvola, manje zahtjevan oblik luke, ali samo po sebi nije dovoljan razlog za gradnju aerodroma. Sjetimo se samo najava stotina slijetanja privatnih helikoptera na rapski heliodrom (u konačnici smješten u prirodno atraktivnoj uvali Eufemija)  koji danas služi samo za hitno prebacivanje pacijenata do KBC-a Rijeka.

Kada smo već kod toga, zar ne bi bilo bolje, kako se već asfaltira dobar komad zemlje na Mišnjaku, da se heliodrom premjesti onamo s trenutne, potpuno neadekvatne lokacije? Sustav zračnih luka nije jednostavan, a jedno pitanje povlači niz drugih. Kakva će biti sigurnost prilikom slijetanja i polijetanja, hoće li npr. biti potrebna dežurstva hitnih službi i vatrogasaca (koji su ljeti rastrgnuti na sve strane). Ili primjerice, gdje će se pribaviti visokostručan kadar kakav na otoku ne postoji, koji usput rečeno, nije nimalo jeftin - zaposleni u sigurnosti putnika i robe, kontrolori leta, čistači, IT osoblje, vozači u voznom parku, administrativno osoblje, mehaničari, inžinjeri, skladištari, tehnička služba i ostalo zemaljsko osoblje. A to su samo ljudski resursi, gdje je još oprema koju tišti amortizacija - zgrade, vozila, namještaj, softver i hardver,  licence i niz drugih stvari koje nemam strpljenja više provjeravati i nabrajati.

Ako se slažemo da je potreban stručan, zahtjevan i visokokvalificiran ljudski faktor, odakle će se financirati i hoće li uopće htjeti ostati raditi ukoliko se otvorenost zrakoplovne luke za promet svede samo na srce sezone (nisu ludi). Lokalno će stanovništvo nastaviti koristiti nezamjenjiv oblik prijevoza cestom (ionako smo samo 2,5 sata udaljeni od glavnoga grada), a nemamo dovoljan broj žitelja koji bi opravdao stalne zračne linije. Vjerojatno će tip planiranog aerodroma imati manje ili nikakve zahtjeve u pogledu gore navedene infrastrukture, pa bi mogao služiti kao izvrstan drifting poligon!

Turizam se danas usmjerava ka individualnom gostu, sve je manje ljudi koji putuju u organiziranim grupama, a takav će se trend nastaviti kako online booking generacija stasa u primarne potrošače. Problem dolaska na otok mora ići u smjeru takvih potreba - prema pojedincima, parovima i obiteljima - što su uostalom glavni korisnici usluga privatnog smještaja koji je prostorno dominantan na otoku i do kojega se tradicionalno pristiže automobilom. Hoće li primjerice postojati rent-a-car servis, koji je u modernim lukama standard i nužnost kako putnik ne bi ovisio o skupim lokalnim taksistima i javnom prijevozu? Ili npr. sustav javnih bicikala za light-baggage avanturiste? Odluči li se turist produljiti odmor pa se provesti se niz obalu, opet je prisiljen plaćati skupu trajektnu kartu kako bi napustio otok...

Dok se s ove strane kanala gradi zračna luka, obitelj koja je desetak sati putovala u Hrvatsku, još satima u Stinici čeka da bura propusti trajekt. Uznevjeren i umoran, bez ikakve informacije (npr. info table koja bi ljude obavještavala da li će trajekt uopće isploviti) čovjek tako provodi vrijeme, nadajući se da neće morati obaviti nuždu (iz već poznatih razloga). Lijek takvom stanju, naši političari ne vide u jednostavnim i jeftinim potezima kojima će sanirati postojeće rane, već u otvaranju novih rupa u koje će upadati golemo vrijeme, energija i novac.

Što smo postigli gradnjom luke ako samo funkcionira tijekom jako kratke turističke sezone, ovisi o lijepom vremenu, nema garantiranih međunarodnih linija, nema stalnih linija prema našim centrima (domaći avioprijevoznik pred slomom CA planira ukidati redovne linije)  i ne pruža mogućnost pristajanja velikim zrakoplovima. Naći će se koji let, ali da li će to biti dovoljno kako bi se opravdala ulaganja i trošak kumuliran tijekom godine. Potencijalne investitore i dalje će odbijati geografska pozicija, ulagača izvan turizma ionako nema (čitaj:izvan apartmanizacije), turizam i uvoz/izvoz s otoka ostati će ovisan o Eolovom raspoloženju, a kada već spominjemo vremenske neprilike, nije li moguće da će bura, pogotovo na tako isturenoj lokaciji gdje je aerodrom planiran, onemogućavati slijetanje zrakoplova. Kakav je to razvoj vansezonskog turizma koji ostaje uvjetovan vremenskim uvjetima?

Tako to biva kada turizam gradite samo na adutu toplog sunca - mirnog mora. U dosadašnjem pristupu rješavanja problema prometne izoliranosti otoka, pa tako i ovom novom,  mogu samo isčitati propagandnu priču, politički oportunizam koji nema jasnu viziju i dugoročne planove. S ovim će projektom biti zadovoljne dvije strane - otočno vodstvo koji može nastaviti prodavati maglu da rade na boljim vezama s kopnom i trajektni prijevoznici koji će ostati profitno neokrznuti. S druge strane, porezni obveznici morati će nositi dodatan uteg oko nogu, iako nisu bogzna što dobili u kvaliteti života.

Kamenjar se ne smatra vrijednošću pa se istome namijenilo željezo i beton, unatoč činjenici da tvori prirodnu posebnost koju bi trebalo sačuvati za buduće generacije (koje će ga možda umiti bolje iskoristiti). Umjesto toga, dobivamo ad hoc rješenja neutemeljena na ozbiljnom promišljanju i smjernicama održivog razvoja. Potrebno je izgraditi sustav prometnog povezivanja koji će u obzir uzete klimatske, geološke, kulturne, društvene i ekološke faktore, a to ovakav potez nije. Podijeljeni smo na lokalnoj razini, na županijskoj i na državnoj.

Umjesto da je čitav Kvarner jedan turistički cluster, manjak razumijevanja i komunikacije političkih i turističkih igrača vodi prema lokalnom izolacionizmu i pritajenom nadmetanju oko ograničenih turističkih tržišta. Svaki otok ima vlastitu viziju, svoj princip rada, svoj mentalitet, pa zašto ne bi imao i svoju zračnu luku. Utvrđeno je da nema smisla graditi zračne luke po otocima, ali mi valjda taj memorandum nismo dobili. Sasvim razumljiv prijedlog je zadržati snažan regionalni centar zračnog prometa (što bi u našem slučaju bila Zračna luka Rijeka - Krk), a ostvariti bolju povezanost brzim brodskim linijama i aquaportovima (pristaništima za hidroavione), a koji bi učestalo prevozili manje skupine ljudi s različitih lokacija prema dogovoru (baš ono što je potrebno i racionalno, ujedno i doživljaj za gosta pa se odmah otvara mogućnost izleta i razgledavanja iz zraka). Znate li da su hidroavioni slijetali u gradsku luku Rab već 1938., toliko o tome da tako nešto nije realno...

Sezona, njeno trajanje i kvaliteta, neće se poboljšati gradnjom zračne luke već otvaranjem i stvaranjem lokalnih sadržaja i usluga.

Jasno je da zračni prijevoz podiže turističku dobit jer su vlasnici manjih zrakoplova gosti visoke platežne moći, ali oni ne dolaze u nerenomirane destinacije. Zašto bi gost došao na otok, avionom ili autom, ako mu ponuda ne može ispuniti vrijeme ili ne može dobiti dobru vrijednost za svoj novac. Dođe li, zar će boraviti u gradnjom uništenom mjestu koje osim plaže (a u slučaju nekih dijelova otoka više niti toga) nema nikakvu zabavnu, kulturnu i sportsku infrastrukturu. Ako će zračna luka funckionirati čitavu godinu, to je moguće samo uz izgrađeni cjelogodišnji turizam, a ne dvomjesečni kakav imamo. Turist neće doći ako postoji sredstvo dolaska, a ne postoji razlog dolaska. Razlog je nešto što ga može zabaviti, zainteresirati, educirati, opustiti ili aktivirati. Toga na otoku nema i to je glavna boljka našeg turizma (ako izuzmemo prirodne ljepote i njihov najvećim dijelom neiskorišteni potencijal).

Danas kada se globalni trendovi mijenjaju, kada turistički svijet  traži organsku i ekološku ponudu za koju je voljan više platiti, a napušta betonske, umjetne ambijente, mi nazadno smatramo da će tobogani, apartmani, kafići, golf i shopping centri biti ti razlozi dolaska - cestom ili avionom. Ono što je Rabu zaista potrebno i što je dugoročno gledano jedino pravo rješenje koje otok Rab može izvući iz prometne nepristupačnosti jest most prema kopnu. Fer je stav da se za mjesto od nekoliko tisuća stanovnika ne isplati graditi most od pola milijarde kuna. Ali onda zaboravimo i gradnju zračne luke kojom se otok neće bolje povezati s kopnom, niti poboljšati turistička sezona. Ako novac postoji za loše projekte onda postoji i za dobre, ako nema za dobre onda nema ni za loše. Ne treba pristajati na rješenja upitne koristi. U ovom slučaju jasne alternative postoje - to su most, hidroavioni ili osnaženje morskih linija (povećanje broja i kvalitete katamaranskih linija i njihovog dometa). Gdje je katamaranska linija za Zadar (ujedno poveznica s zadarskom zračnom lukom koja ostvaruje rekordne poslovne rezulate)? Dugoročna nužnost broj jedan je stabilna, sigurna, cjelogodišnja veza s kopnom, koja treba ići cestovnim putem. Sve je drugo bacanje novca i predstava za javnost.

Možda se most ne može napraviti, možda su za podmorske tunele presnažne struje i preduboko dno, za viseće mostove prejaki vjetrovi, ali neka se angažiraju vrhunski stručnjaci koji će analizirati stanje, obznaniti podatke te predložiti druga rješenja. Teško je očekivati da će siromašna Hrvatska financirati gradnju mosta do otoka koji ima tek nekoliko tisuća duša, ali što to znači da se moramo zadovoljiti s slabašnim rješenjima koja neće odgovoriti na prave izazove otočnog života i turizma. U najmanju ruku, sjednimo za stol i dobro razmislimo da li se baš u slaboj prometnoj povezanosti krije problem našeg turizma ili je to jeftina isprika za stvarne probleme (Rab je nekoć imao odličnu pred i postsezonsku popunjenost unatoč nepostojanju zračne luke).

Šačica ljudi, prema nekoj svojoj internoj logici i uvjerenju, nameće razvojne projekte bez širih debata i uključivanja lokalne zajednice u proces odlučivanja. Velikim projektima ne prethode sveobuhvatne i transparentne javne rasprave pa bi trenutni projekti mogli postati vratna omča budućim generacijama, prvenstveno zbog uništenja krajolika, a onda opterećenja gradske blagajne. Ovako, ne razbijajući glavu, mogu navesti nekoliko projekata za gradnju vansezonskog turizma, za koja nisu potrebna multimilijunska izdvajanja, a sigurno bi se pronašlo pregršt dobrih ideja od strane ostalih otočana. Po načinu nastupa prema javnosti i prema dosadašnjim referencama ništa me ne može razuvjeriti da se radi o još jednom egospomeniku političara, koji će se graditi unedogled i koji će biti vječna predizborna karta.

Dobro... izrovajmo, asfaltirajmo i zacementirajmo jug otoka. Napravimo zidove i šetnice na plaži, desetke dodatnih apartmanskih mamutica, muliće, kamenolome, ignorirajmo urušene zidove i uništenje starogradske jezgre. Takav otok okrunimo sletištem kako bi se stranci destinaciji valjda trebali doći diviti. Gdje će se pronaći razuman političar (kakav oksimoron!) koji će projekt u ovoj odmakloj fazi ići stopirati... Ali nemojmo smetnuti s uma prave probleme društva i turizma, na kojima se nimalo ne radi. Zračna luka je oštrica, ali bez drške, nož je beskoristan. 

Pročitano 576 puta
Više u ovoj kategoriji: Godine bezumlja i obmana »

Moglo bi zanimati

  • Zapisnik GV je naš Godot

    Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.

     

    Napisano Utorak, 16 Veljača 2016 18:59
  • PP naša je giljotina

    Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?

    Napisano Srijeda, 30 Prosinac 2015 08:25

Rekli su

  • Sve je u Hrvatskoj zdrobljeno, pretvoreno u zgode, u epizode, u djelovanje raznih interesnih grupa – u kojima se nadmeću pojedinci, svaki za svoj račun – i nema drugih mjerila i nema drugih ciljeva; samo se još trivijalne fraze patetično prikazuju kao nada nacije, da bi se izigrala dubina politike i veličina njezine uloge. To je ponašanje cinične i provincijski nemarne samodostatnosti: ona je za sebe uvijek i početak i kraj. - Vlado Gotovac